Potop u reprezentaciji u sedam dana: Jedan izabrao Njemačku, drugi SAD, dvojac mrskog neprijatelja!

Fudbalski savez Albanije izgubio je protekle sedmice bitku za niz kvalitetnih i talentovanih fudbalera. Svi su odabrali druge reprezentacije.

Čovjek kojeg su željeli dugo u svom dresu, Brajan Gruda, ostaje vjeran selekciji Njemačke. On je dobio poziv novog selektora Jurgena Kloppa i dileme više nema za koga će nastupati.

22-godišnji ofanzivac je prošao sve omladinske selekcije Njemačke, Albanci su pokušali da ga uvjere da zaigra za državu njegovih roditelja, no nisu uspjeli i sada je sve gotovo.

Nije Gruda jedini kojeg su Albanci izgubili prethodnih dana. Tu je još niz fudbalera.

17-godišnji Adri Mehmeti odbio je poziv Albanije i ostao je vjeran selekciji Sjedinjenih Američkih Država. Talentovani fudbaler New York Red Bullsa je rekao svoje i ne razmišlja o domovini svojih roditelja.

Ni tu nije kraj. Stoper Anes Meliqi također je rekao 'ne' pozivu Albanije. On i dalje želi nositi dres Sjeverne Makedonije, čiji je mladi reprezentativac.

Odbijenica za ovu selekciju stigla je i iz Švicarske. Lutfi Dalipi, talentovani ofanzivac Vaduza, nije prihvatio poziv nakon pregovora sa Fudbalskim savezom Albanije i ostaje dio omladinske selekcije Švicarske.

Pravi potop Albanaca desio se u slučaju dvojice omladinaca. 17-godišnjaci Matias Zogu i Fabio Refatllari odabrali su nastup za mrske neprijatelje - Grke.

Veliko razočarenje je posebno njihov izbor, ali ima vremena da u budućnosti promijene mišljenje. Vidjet ćemo hoće li se to i desiti.

Albanci su u samo nekoliko dana izgubili niz talentovanih fudbalera. Posebno boli Brajan Gruda, koji je zvijezda u najavi i njega će teško prežaliti.

Ovakvi slučajevi još jednom potvrđuju koliko je borba za igrače iz dijaspore postala važan dio rada svakog saveza. Odluke se danas ne donose samo na osnovu porijekla, već i kroz jasnu sportsku perspektivu koju određena selekcija može ponuditi.

Za Albaniju je ovo signal da se odnos s mladim fudbalerima mora graditi znatno ranije i kontinuiranije. Sam poziv u reprezentaciju često nije dovoljan ako igrač već osjeća pripadnost drugom sistemu i ima zacrtan put razvoja.

Poseban izazov predstavlja činjenica da se mnogi talenti formiraju daleko od matične zemlje, u uređenim akademijama i reprezentativnim programima država u kojima su rođeni ili odrasli. Upravo zbog toga svaki kontakt, plan i povjerenje mogu imati veliku težinu.

Ipak, reprezentativne priče rijetko dobiju konačan epilog preko noći. Fudbaleri se razvijaju, mijenjaju klubove i prioritete, a vrata za buduću saradnju ne bi trebala biti zatvorena ukoliko postoji obostrana želja.

Pred čelnicima albanskog fudbala sada je zadatak da iz ovog perioda izvuku pouke i usmjere energiju na naredne generacije. Samo ozbiljan i dugoročan rad može smanjiti rizik da se slične situacije ponavljaju i ubuduće.