Ne želi ni čuti za nekadašnju državu
Zbog tetovaže 'otjeran' iz reprezentacije: "Žalim što sam ikad zaigrao za njih"
Nekadašnja zvijezda Bayera iz Leverkusena Kerem Demirbay kaže da ga je tetovaža koštala mjesta u reprezentaciji Njemačke i zauvijek se kaje što je ikada obukao dres Elfa.
Kerem Demirbay iza sebe ima zaista dobru karijeru. Rođen je u Njemačkoj, igrao je za HSV, Hoffenheim i Bayer Leverkusen, da bi se 2023. godine vratio u 'svoju' Tursku, gdje je igrao za Galatasaray i Eyupspor, a trenutno je član Kasimpaše.
Danas 33-godišnji veznjak ima i dva nastupa za reprezentaciju Njemačke iz 2017. godine. Ipak, da ga danas zovu kaže da se ne bi odazvao i optužio je Nijemce da su ga uklonili iz reprezentacije zbog tetovaže.
U razgovoru za turske medije ovaj fudbaler je bio poprilično žestok prema državi u kojoj je rođen. Kaže da je Turčin i da je pogriješio što je ikad pomislio da nije tako.
"Moja krv je Turska", rekao je i nastavio priču:
"Otac mi je Turčin, majka mi je Turkinja, ja sam Turčin."
Oglasi
"Želio sam igrati za Tursku, radili smo na tome godinu i po, ali desile su se određene stvari o kojima ne mogu pričati. Odlučio sam se onda za Njemačku."
Kaže da ga u reprezentaciju Njemačke više nisu zvali nakon što su vidjeli tursku tetovažu na leđima.
"Skinuo sam dres, vidjeli su tetovažu Turske na leđima i nakon toga me više nikad nisu zvali."
"Ne bih više nikad igrao za Njemačku, čak kad bi me sad pozvali. Ja sam Turčin. Zauvijek ću se kajati što nisam nosio slavni turski dres."
Njemačka je i prije nekoliko godina žestoko napala Ilkaya Gundogana i Mesuta Ozila zbog fotografije s turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom.
Oglasi
Ozil je sklonjen iz nacionalnog tima. Više nikad nije zaigrao, dok je Gundogan prihvatio osude i vratio se u nacionalni tim.
Demirbayeve riječi ponovo su otvorile pitanje identiteta fudbalera koji su odrasli daleko od zemlje iz koje potječu njihove porodice. Takve odluke često ostavljaju trag i onda kada se karijera odavno nastavi drugim putem.
Iz njegovog istupa jasno je da se s vlastitim izborom nije pomirio. Upravo zato su njegove poruke mnogo više od običnog osvrta na reprezentativnu epizodu.
Za igrača koji je godinama gradio karijeru u različitim sredinama, osjećaj pripadnosti očigledno je ostao snažno prisutan. Demirbay danas o toj temi govori bez zadrške i bez pokušaja da ublaži stav.
Njegova priča podsjeća koliko reprezentativni dres može značiti fudbaleru, posebno kada se isprepletu privatni osjećaji, porodično porijeklo i sportske ambicije.
Ostaje utisak da je za Demirbaya ova tema i dalje emotivna, bez obzira na godine koje su prošle. Svoje viđenje svega iznio je sasvim jasno, ne ostavljajući mnogo prostora za drugačije tumačenje.
