Igor Štimac zagrmio: Specijalni rat Vučića - mi pjevali Čavoglave, a njihovi bradati nitkovi...

U prvom kolu Konferencijske lige Hajduk iz Splita, pred rasprodanim Poljudom, sa 2:1 savladao slavni Ajax i tako upisao prve bodove u ovom evropskom takmičenju.

Međutim, velika pobjeda Hajduka ostala je u sjeni dešavanja prije meča. Naime, navijači Hajduka, popularna Torcida, krenula je na Poljud popularnim korteom. Pjevane su navijačke pjesme, ali su se čuli i povici vrijeđanja Židova, što je izazvalo ogromne reakcije na Starom kontinentu, a i u Hrvatskoj. Nekoliko pripadnika Torcide je uhapšeno, a za drugim traje potraga. I po svemu sudeći, očekuju ih žestoke kazne.

Evropski i hrvatski mediji su reagovali žestoko, kao i veliki dio političke scene u Evropi ali i u Hrvatskoj. A, povodom ovih dešavanja oglasio se i nekadašnji trener Zrinjskog i proslavljeni hrvatski fudbaler Igor Štimac.

Iako je u dugogodišnjem ratu sa određenim strukturama Torcide, Štimac je ovaj put stao na njihovu tranu. Bivši trener Zrinjskog matra da se radi o specijanom ratu protiv Hrvatsku u koji je svoje prste upetljao i bivši predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, a objavu bivšeg stratega Zrinjskog prenosimo u cijelosti.

"Specijalni rat Vučića i domaćih izdajnika protiv RH i čista glupost Torcide!

Vodi se žestoka rasprava po portalima, WhatsApp grupama, kafićima i trgovima diljem zemlje. Nije tajna kako nisam u “ljubavi” sa pojedincima iz Torcide koji imaju svoje ime i prezime, ali ovo nije vrijeme prebrojavanja krvnih zrnaca. Ova situacija kao i svaka druga zahtijeva istinu i ništa više.

A mi domoljubi ne smijemo dozvoliti da nam je ponovo isti pišu i potom nam sude. Glupost ideje onog koji je režirao korteo i poveo skandiranje Hitleru , Aushwitzu i spominjao Anne Frank samo dokazuje nisku razinu razumijevanja kritičnosti stanja u našem društvu, pogotovo nakon incidenta sa svastikom prije nekoliko godina.

To ćemo ostaviti institucijama države. Sugeriram im da sve sagledaju realno i dubinski upoznaju “navijački folklor” prije donošenja bilo kakvih ishitrenih odluka pod pritiskom ovih svesrpskih mainstream medija u RH. Neka se zapitaju zašto je histerija stvorena isključivo u RH i Srbiji ?! Zašto je korteo kao i nogometna utakmica u ostalom svijetu prihvaćen kao medjusobno nadmetanje navijačkih skupina i ništa više?! Jedno je sigurno: Hrvatska i Izrael su prijateljske države , a Hrvati i Židovi prijateljski narodi.

Torcida 1950. Medju prvima su se priključili ZNG-u i stali u obranu zemlje. 27 pripadnika Torcide položilo je svoj život na oltar domovine. Poznate su hvale vrijedne akcije Torcide u darivanju krvi, gašenju požara i spremnosti na zajedništvo sa ostalim domaćim “protivničkim” udrugama navijača kada se treba braniti čast branitelja i očuvanje sjećanja na stradale u domovinskom ratu.

Impresionirali su nas bezbroj puta svojim koreografijama i repertoarom pjesama voljenom klubu I “vatrenima”. Za to im kapa do poda, duboki naklon. No, kao što svi imamo odredjene mane, ni oni nisu izolirani slučaj. Do sada su uvodili kodekse ponašanja svima u društvu i djelovali kao odredjeni korektiv, ali izostala je jedino vlastita odgovornost prema iskrenoj ljubavi klubu u koji se kunu, izražena u milijunima eura štete načinjene tijekom godina i suspenzija koje je klub kroz svoju povijest doživio uslijed njihovog štetnog ponašanja. Dozvoljavaju sebi fizičke obračune sa neistomišljenicima, javne prijetnje članovima gradskog vijeća (pamet u glavu ili će glave letit), tuku vlastite igrače kada po njihovom mišljenju ne daju na terenu ono što se od njih očekuje.

Posebno je interesantna njihova impotencija spram nepodnošljivo loših rezultata kluba od kada se vodi po njihovom narodnom modelu posljednjih 15 godina - ni traga transparentu UPRAVA ODLAZI, a pamtimo ga iz vremena dok smo još osvajali prvenstva. Ne smeta im ni preko 300 zaposlenih u klubu preko udruge NH koji na razini godine koštaju klub preko 20M eura. Žele da vjerujemo kako nema više nepotizma, ni uhljeba. U to na žalost ne možemo vjerovati, ali da nema trofeja to sigurno znamo.

No to je manje bitno dana. Posljednih dana svjedoci smo nezapamćene histerije medju antihrvatskim elementima našega društva koji su spremno dočekali “kiks” Torcide. Toliko spremno da je teško vjerovati kako nisu ranije znali što će se dogoditi i kako pripremiti rafalnu paljbu.

Pupovac, SDP, sekta Možemo, te nadasve svesrpski mediji u RH kojima nije problem mahanje palestinskim zastavama njihovih aktivista i simpatizera, uvodjenje rodne ideologije našoj djeci u vrtiće i škole, smeće Jakuševca, isticanje fašističkih simbola pod kojima je ubijan Hrvatski narod destljećima i izvršena agresija na RH.

Oni ne vide razlog za histerijom kada neki Pupijevi “hrvatski gradjani” spale tisuće hektara Hrvatskih šuma, kada provociraju isticanjem četničkih tetovaža po našim plažama ili postavljanem “krstova” po našim kamenjarima. Nema histerije ni kad je Porfirije u pitanju čija SPC ne priznaje RH, ni kada Stanivuković četnikuje po lijepoj našoj. Da ne spominjem oproštaj od njima voljenog zločinca nedavno, oko čega ih nismo čuli ni jednu jedinu pogrdnu riječ.

Brzina i silina medijskog udara i histerije jasno sugeriraju kako su od ranije postojala saznanja što će se dogoditi. Pokušaj utjecaja na institucije države objavom fotografija navodnih izgrednika i potjera za istima samo dokazuje koliko je poremećeno društvo u kojem egzistiramo i koliko je opozicija željna vlasti u želji za konačnim obračunom sa domoljubljem u Hrvata i novih pljački poput one dobro poznate u INA-i. Ljuti su jako radi poraza njihove jugočetničke bande pa nas valjda iz tog razloga žele vratiti zajedničkom pismu, guraju nas u “region”, zabranjuju MPT, pljuju po svetinjama.

Njihovi najveċi neprijatelji su ljudi koji vole svoju zemlju i uživaju u domoljubnoj pjesmi , koji slave uspjehe svojih sportaša i ponosno uzvikuju MI HRVATI i domoljubni ZDS. Kada bi se vratili u 1995. godinu, u iščekivanje prvog susreta 1/4 finala LP izmedju Hajduka i Ajaxa u Splitu, u jednu od najsjajnijih sezona u Hajdukovoj povijesti, te pokušali usporediti dogadjaje sa 2026. g. shvatili bi kako je korteo te 1995. g. bio identičan ovom od neki dan, protivnik isti po imenu ,samo daleko jači po umijeću i izvrsnosti.

Tada je to bio navijački folklor i ništa više od toga. No, društvene prilike te 1995. bile su dijametralno suprotne. Te 1995. g. hrvatska mladost polagala je život na oltar domovine za njenu slobodu u obrani od agresije velikosrpskog i jugonacionalističkog fašizma. Te godine su na našoj strani vijorile najdraže trobojnice sa šahovnicom naspram njihovih zastava sa petokrakom i onih crnih četničkih sa mrtvačkom glavom.

Mi smo pjevali bojnu Čavoglave i dozivali pomoć svijeta pjesmom “Stop the war in Croatia”, dok su njihovi pijani, razulareni, bradati nitkovi pustošili naša sela, masakrirali staro i mlado uz stihove “bit će mesa, klaćemo hrvate”. SDP je šutio, Pupovac bio u “sačekuši”, debilizam i Možemo nije postojao, a mediji su slavili sjajnu nogometnu predstavu u kojoj smo protiv budućeg prvaka Europe odigrali 0:0 na našem Poljudu.

Država je oslobodjena, ali njene institucije ostale su zarobljene. Abolicija je četnike i ratne zločince pretvorila u korisnike državnih poticaja, Pupi je izašao iz podruma i dobio zagarantirana 3 mjesta u saboru, jednako kao i 4 milijuna Hrvata dijaspore , HDZ je skrenuo sa “očevog” puta, SDP dobio krila i počeo sa proslavama jugonacionalističkih obljetnica, a rodio se i Sorošev antifa pokret nazvan Možemo.

Srbiju i njen narod zarobio je fašista koji je pokupovao mainstream medije u RH i počeo “zveckanje” oružjem. Operacija Hrvati-Nacistički narod ponovo je naletu…

Topla poruka Torcidi i ostalima koji još nisu sazreli: Prvi puta ste im dali vjetar u ledja sa crtanjem svastike, a neki dan sa novom glupošću. Budite pametni, provjetrite redove i ne dajte neprijateljima naše krvlju stvorene zemlje novi prostor za optužbe!
NOVINARI CRVI (čast rijetkim iznimkama)", napisao je Štimac.