Tek 23 godine kasnije otkriveno šta je morao raditi Vahid Halilhodžić: "Sakrivao sam se u šumi"

Halilhodžić je u matičnom Veležu počeo da radi kao trener još 1990. godine. Usljed rata je otišao u Francusku, pa potom preuzeo marokanskog velikana, ekipu Raje Casablane, a onda se vratio u Francusku gdje je trenirao ekipe kao što su Lille, Rennais, PSG, kasnije i Nantes.

U Turskoj je vodio Trabzonspor, u Hrvatskoj Dinamo, u Saudijskoj Arabiji Al-Ittihad, a kao selektor je pravio čuda sa Japanom, Obalom Slonovače, Alžirom i na koncu i sa Marokom. Sve te selekcije vodio je na svjetska prvenstva.

Postoji mnogo anegdota vezanih za Vahu, a sada je njegov bivši klub otkrio jednu koja datira iz 2001. godine. Naime, dok Lille slavi 80. godišnjicu i planira brojne fešte uoči dolaska Rennesa u nedjelju 24. novembra, klub sa sjevera Francuske je u petak objavio kratki video u kojem se bivši trener osvrće na pripreme utakmice protiv Parme 8. avgusta 2001. godine u okviru rećeg pretkola Lige prvaka.

Lille je dobio as 2:0, a u revanšu izgubio s 1:0, što je bilo dovoljno da se prođe u grupnu fazu takmičenja.

Vaha je tadas a svojim pomoćnikom odlučio da se sakrije u šumu i kamuflira kako bi špijunirao tadašnjeg velikana iz Italije, elipu Parme, naravno da bi što bolje mogao da pripremi svoj tim za važne utakmice.

"Dvije godine prije, bili smo 19. u drugoj ligi Francuske i mislim da su nas Italijani olako shvatili. Otišao sam sa svojim pomoćnikom Brunom Baronchellijem u dolinu Aoste. Znao sam da se Parma tamo priprema na planinskom terenu. Sakrili smo se u šuni, Bruno je čak i upao i povrijedio se. Nismo bili previše spremni, ali smo se dobro sakrili da nas ne primijete. Uspjeli smo da se zakamufliramo. I da, kao što znate, uspjeli smo ih 'prevariti'", ispričao je legendarni trener.

Bassir i Ecker pogađali su za pobjedu od 2:0 Lillea u Parmi. Parma je tada bila zaista jaka, dovoljno je znati da su u svojim erdovima imali golmana Sebastiana Freyja, Lamouchija, Nakatu, Cannavara, Di Vaija, Almeydu, u napadu je igrao sadašnji trener Partizana i bivši bh. selektor Savo Miloešvić.

Tih je godina Parma bila u samom vrhu italijanskog fudbala, te je baš 2002. godine osvojila posljednji trofej u Kupu, a nešto ranije osvojila je Kup UEFA.

Što se Halilhodžića tiče, trenutno je bez posla, a ranije se povezivao sa reprezentacijom BiH, no iz mnogima poznatih razloga nikada nije htio da preuzme Zmajeve.

Početkom godine Vaha je bio blizu povratka na klupu Alžira, ali je i to ostalo samo na željama čelnika tamošnjeg fudbalskog saveza.

Nekadašnji fudbaler Veleža, Nantesa i PSG-a ima u karijeri mnoštvo trofeja; titulu s Dinamom, Kup s Dinamom, Kup s PSG-om, afričk Liga prvaka sa Rajom Casablancom, te naslov prvaka Maroka. Posebno se ističu uspjesi sa selekcijama koje je vodio, ali često je zbog svoje trvrdoglavosti i neopravdano smjenjivan.

Nedavno je premijerno prikazan dokumentarac “Vaha – moja istina”, koji donosi njegovu životnu priču kroz objektiv novinara Sabahudina Topalbećirevića, s kojim je Halilhodžić podijelio mnoge do sada neispričane detalje.

Sarajevska premijera dokumentarca pružila je priliku Halilhodžiću da ponovo ispriča događaje iz svog života. U razgovoru za hrvatski Večernji list, Vahid se prisjetio svojih najtežih trenutaka, uključujući smrt sina, ratne traume i sukobe s nekim od najvećih imena u fudbalu.

Jedan od neobičnijih i pomalo tragikomičnih trenutaka iz Halilhodžićevog života dogodio se kada je slučajno sam sebe ranio. U ratnom Mostaru, lokalni načelnik sigurnosti dao mu je pištolj "za svaki slučaj." Halilhodžić nije znao da je pištolj napunjen, a dok ga je nosio u zadnjem džepu, metak je opalio i pogodio ga u stražnjicu.

Gradom su se brzo proširile glasine da je Vaha ubijen, a kad se saznalo da je preživio, ispred bolnice su se okupljali ljudi, skandirajući njegovo ime. Halilhodžić je odbio lažno svjedočiti da je neko pucao u njega, priznavši da je slučajno ranio sam sebe.