Pojavio se veći mangup od Zlatana: Ibrahimović nemoćan, šutio je, trpio i slušao šta mu se kaže

Iz rodnog Rosengarda, preko Malmoa, Ajaxa, Intera, Juventusa, Barcelone, Milana, PSG-a, LA Galaxyja i Manchester Uniteda ponovo je stigao u Milan gdje je prošle sezone na San Siro s ekipom vratio titulu prvaka Italije.

Švedski napadač bh. porijekla u svijetu je poznat kao veliki egoista i narcis. U izjavama je sebe znao porediti s Bogom, a u blažim verzijama i s lavovima.

I na fudbalskom terenu poznat je kao neko ko nikome ne ostaje dužan, a često voli i prvi da napadne. Ipak, pamti se jedna situacija u kojoj je morao slušati šta mu se kaže i nije mogao ništa uraditi da bude onako kako je on želio.

Osim s Milanom, prvak zemlje s Apenina bio je i s ljutim gradskim rivalom, Interom. Godine 2009. Inter je naslov prvaka osvojio s 10 bodova ispred Juventusa i Milana. Neroazzuri su imali 84 boda na kraju sezone i sasvim zasluženo osvojili Scudetto.

Sve je već bilo riješeno, a u utakmici 36. kola Inter je dočekao Sienu. Cambiasso je doveo Inter u vodstvo u 44. minuti, da bi u 52. na 2:0 povisio Balotelli.

Jasno je bilo da će Inter upisati novu pobjedu, a Zlatanu Ibrahimoviću se nije baš igralo taj dan, iako je bio u početnih 11. Na klupi Intera je tada sjedio Jose Mourinho.

Ibrahimović je nakon gola Balotellija često sugerisao Mourinhu da želi izmjenu i tražio od portugalskog trenera da ga zamijeni, no ovaj ga je samo ignorisao.

Potrudio se Mourinho nakon toga da mu bez riječi očita lekciju o tome ko je glavni. Nakon ko zna kojeg sugerisanja da ga zamijeni, Mourinho je Ibrahimoviću samo dodao flašicu s vodom da se osvježi.

Zatim u 76. minuti novi gol Intera, a postigao ga je - Zlatan Ibrahimović. Odmah nakon što je postigao gol, Ibrahimović je ponovo pogledao ka Mourinhu i tražio izmjenu.

Epilog? Dvije minute kasnije Mourinho je treću izmjenu odlučio iskoristiti tako da u igru uvede Paola Orlandonija, rezervnog golmana, zamijenivši tako sedam godina mlađeg Julija Cesara.

U preostale dvije utakmice Inter je poražen od Cagliarija (2:1) i pobijedio je Atalantu (4:3), a Ibrahimović je u te dvije utakmice postigao tri gola.

To mu je itekako pomoglo da na kraju bude najbolji strijelac Serije A te sezone s 25 golova, s obzirom na to da su prvi pratioci, Diego Milito (Genoa) i Marco di Vaio (Bologna) imali po 24 gola.