Nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine razočarala je sve svoje navijače u Dublinu. Ne zbog poraza, koji je i prihvatljiv jer je riječ o prijateljskoj utakmici, već zbog igre koje, uzgred rečeno, nije bilo.
Kako obično biva kad igra reprezentacija BiH, cijela nacija je na nogama. Euforija nije ništa manja ni kada je riječ o utakmicama koje nisu natjecateljskog duha, odnosno kada je riječ o prijateljskim/pripremnim utakmicama. Nekoliko mjeseci čekalo se na novu utakmicu reprezentacije.
Nakon dobre predstave u St. Gallenu protiv Brazila (minimalan poraz uz kasno i nespretno primljeni pogodak i dobru igru), apetiti su porasli i očekivali smo još jedno sjajno izdanje izabranika Safeta Sušića. Čak i bez prisustva kapitena Emira Spahića, iskusnog Saše Papca, neizostavnog Sejada Salihovića...
U Dublinu je naša reprezentacija, u našim očima, pa i kada igra protiv Republike Irske koja će ovog ljeta učestvovati na Evropskom prvenstvu u Poljskoj i Ukrajini, bila apsolutni favorit. Po ko zna koji put smo unaprijed upisali pobjedu i prekrižili protivnika. I po ko zna koji put smo razočarani. Opravdano.
U prvom poluvremenu i nešto su pokazali naši reprezentativci, a u drugom ih, doslovno, nije bilo. Priznao je to i Edin Džeko, napisavši na svom Twitter profilu kako su "prešetali nastavak". Tako nekako. Izgubljeno su naši igrači izgledali na predivnom travnjaku Aviva stadiona. Da nije bilo sjajnog Asmira Begovića, rezultat bi bio daleko veći u korist tvrdih Iraca.
Mnogi krivca vide u selektoru, no vjerovatno ni Papetu nije jasno zašto su jučer njegovi izabranici izgledali izgubljeno, nepovezano, nezainteresovano... Pojedinci su se trudili, ali ako to ne čini kolektiv, onda je sve uzalud - tu rezultata nema.
Istina, sezona je završena, igrači su više orijentisani ka odmorima, neki su i 'feštali' zbog osvojenih trofeja, ali to ni u kom slučaju ne bi smjelo biti opravdanje. Ipak su oni dužni da ponosno predstavljaju boje jedne države. I kad se igra prijateljska utakmica, jednako moraju dati svoj maksimum. Kad si pobjednik, moraš imati takav mentalitet uvijek. Ovaj poraz mora jednako boljeti kao i onaj od, recimo, Francuske ili Portugala. Svaki poraz je težak.
Pape je dosta taktizirao, isprobavao, pokušavao iskoristiti pojedine igrače na više pozicija. Neki su zadovoljili, većina uglavnom nije. Bilo bi ružno izdvajati pojedince, ili osuti kamenje po pojedinima, no... Impresionirao je, ako se potpisnika ovih redova pita, mladi napadač Vojvodine Miroslav Stevanović. Definitivno je opravdao poziv selektora. Borio se za svoju zemlju i nema sumnje da će i u budućnosti dobivati šansu.
Ostaje nada da će se igrači probuditi do utakmice s Meksikom, jer bi novi neuspjeh izazvao velike sumnje da nemamo potencijala za neko veliko natjecanje, a definitivno imamo. Vrijeme je da počnemo dokazivati svoje vrijednosti u ovom plemenitom sportu.
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
