"Jedva čekam da odem u zatvor i odradim kaznu"

Agić je bivši hrvatski reprezentativac, osvajao je trofeje sa zagrebačkim Dinamom, uspješno igrao za Rijeku. Imao je sve, a onda...

"Kada imaš malo, onda i trošiš u skladu s time. Kada imaš puno, a imao sam dosta, onda je standard vrlo visok. Navikao sam izaći s buntom love u džepu, a nisam shvaćao da više ne zarađujem kao prije. A s druge strane, ako ne bih imao dovoljno novca, onda tu večer ne bih bio svoj. Bio bih odustan. Potom ta psihoza oko neisplate plaća u Sesvetama. Kada te varaju i lažu godinu dana, onda se neki kriteriji gube. Padne ti samopouzdanje i misliš samo na novac", govori Agić za Jutarnji list.

Odradio je mjesec i po pritvora i ima još sedam i po mjeseci, a ne zna se kada će odslužiti kaznu.

"A što imam skrivati? Priznao sam sve na sudu i, da vam budem iskren, jedva sam čekao da stigne odluka Vrhovnog suda. Što god da sam radio nakon afere, uvijek mi se to vrtjelo po glavi i stvaralo nemir. Evo, sada je konačno stiglo i ne pada mi na pamet žaliti se ili koristiti bilo kakve druge mogućnosti koje bi odgađale odsluženje. Želim to odraditi što prije, zatvoriti tu stranicu u životu i krenuti nekim novim putem", kaže Agić, dalje nastavlja:

"Najradije bih već večeras otišao u Remetinec, javio se na portu i krenuo s odsluživanjem kazne. Što prije krene, bit će prije gotovo, pa ćemo i to poglavlje života završiti, okrenuti stranicu i probati što prije zaboraviti".

Njegov stariji sin Tino ima 11godina, a mlađi Borna tek pet mjeseci. Oni će mu najviše nedostajati u periodu kada bude iza rešetaka.

"Starijem sinu (11) sam pošteno rekao što sam napravio. Ne želim ništa kriti. Supruga je stala uz mene, a 5-mjesečni Borna je najbolje što nam se dogodilo. Žao mi je što neću biti uz njega dok raste".

Mnogi su mu okrenuli leđa nakon što se saznalo da je optužen za namještanje utakmica.

"I neka su. Nikoga ne krivim za ništa jer sam si sam najviše kriv za ono što se dogodilo. Kada sam igrao za Dinamo i reprezentaciju, imao sam prijatelja na izvoz. Kako je karijera išla svome kraju, i ‘prijatelji’ su počeli nestajati. S aferom su mnogi potpuno iščeznuli iz mog života. Ostalo ih je taman toliko da ih se može nabrojati na prste jedne ruke. Svi mi imamo neke probleme, ali u tim trenucima vidiš na koga možeš računati i tko će stati pokraj tebe da se osloniš na njegovo rame kad posrneš. Da se razumijemo, ne krivim nikoga od njih, ali znam da su mi ostali oni pravi. I ti mogu računati na mene do kraja života".