Plasman na Mundijal i stanje u omladinskim selekcijama - dva lica reprezentativnog bh. fudbala · Riječ, dvije...

Bosna i Hercegovina će igrati na Mundijalu. Prije pola godine ovu rečenicu glasno nisu smjeli izustiti ni oni najveći optimisti, ali fudbal je sport u kojem je zapravo sve moguće. Sergej Barbarez je sa svojim saradnicima napravio nemoguće i naciju doveo do ekstaze.

Zaboravljeni su svi problemi, fudbal je postao glavna tema na popodnevnim kafama, dječaci i djevojčice na školskim odmorima “glume” Alajbegovića, Bajraktarevića, Muharemovića i ostale “Ljiljane”, kompozitori “sklapaju” nove pjesme za Mundijal, a anomalije u bosanskohercegovačkom fudbalu, koje plasmanom na smotru najboljih svjetskih selekcija nisu iščezle, više niko ne spominje.

Nacija je “opijena” plasmanom na Mundijal, pa tako i nezavisni fudbalski stručnjaci, ako takvih ima, ali i medijski radnici, koji to nikako ne smiju biti.

Problemi ispod površine

Plasman na Svjetsko prvenstvo probudio je u svima nama optimizam, ali ispod površine su ostali problemi koji već godinama tinjaju, a to je sistemski pad omladinskih reprezentativnih selekcija.

Pad koji se ne smije ignorisati, bez obzira što će mnogi reći da u ovom trenutku rezultati kadetskih i juniorskih selekcija nisu previše bitni.

Vjerovatno onoj djeci s početka teksta i raji koja i danas priča o Barbarezovim “dječacima” nisu, ali ukoliko se u Savezu, nakon užasnih rezultata kadeta i juniora u kvalifikacijama, pa i igre ako hoćete, ništa ne promijeni po ovom pitanju, to već može prerasti u veliki problem.

Kadeti u slobodnom padu

Kadetska reprezentacija, koju s klupe predvodi Asmir Avdukić, kojeg je na mjesto selektora izabrao Odbor za hitnost umjesto Izvršnog odbora, neslavno je završila kvalifikacije. Mladi fudbaleri koje je izabrao Avdukić, a mnogi će reći ne samo on, nisu prošli prvi krug kvalifikacija, pa su nedavno igrali, može se reći, i ne toliko bitan turnir gdje se takođe nisu proslavili.

Pobjeda protiv Gibraltara, remi s Moldavijom i poraz od Finske učinak je Avdukićevih izabranika i, bez obzira na to što na osnovu svog trenerskog CV-ja zapravo nije ni zaslužio da bude na mjestu selektora, nije jedini krivac za očajne nastupe.

Prije nekih desetak godina upravo su bosanskohercegovački kadeti bili najsvjetlija tačka reprezentativnog fudbala i tri puta zaredom su bili učesnici Evropskog prvenstva, no u tom periodu struka je imala kontinuitet, dok su u posljednjih pet godina stvari mnogo drugačije.

Od 2002. do kraja 2018. godine na klupi kadetske selekcije bila su dva selektora, Velimir Stojnić i rahmetli Sakib Malkočević. Upravo je legendarni Malkočević naše mlade fudbalere tri puta odveo na Evropsko prvenstvo i teško da će u bliskoj budućnosti to bilo kome poći za rukom.

Od odlaska Malkočevića krajem 2018. godine počelo se s eksperimentisanjem, a sve je zapravo kulminiralo u posljednjih nekoliko godina.

Privremeno je Malkočevića na klupi naslijedio njegov dugogodišnji pomoćnik Adin Mulaosmanović, da bi promjene na čelu Saveza, odnosno dolazak Vice Zeljkovića na mjesto predsjednika, kao selektor dočekao legendarni bh. fudbaler Nermin Šabić.

Šabić je selektor bio do 2022. godine, a nakon njegovog odlaska još četiri trenera su imala “titulu” selektora kadetske reprezentacije. Nedim Jusufbegović je odradio kratak mandat, da bi njega naslijedio Admir Raščić, kojeg je potom naslijedio Muhamed Džakmić. Nekadašnjeg fudbalera Sarajeva naslijedio je aktuelni selektor Asmir Avdukić.

Ukoliko se pogledaju imena selektora u pomenutom periodu, jasno je da su, izuzmemo li Jusufbegovića, na ovu poziciju od strane čelnika Saveza imenovani treneri bez nekih većih trenerskih iskustava, pa “slobodan pad” nije bio neočekivan.

Ni juniori nisu bolji

Osim kadetske, usudili bismo se reći da očajne rezultate bilježi i juniorska selekcija. Selektor U-19 selekcije je Dubravko Orlović i nije nikakva tajna da je na ovu poziciju došao prije svega zahvaljujući dobrim odnosima s dopredsjednikom Saveza Ivanom Beusom, kao što nije tajna da je Avdukić blizak prvom čovjeku Saveza Vici Zeljkoviću.

Orlović je i danas zaposlen u Zrinjskom, dok je Avdukić svojevremeno radio u omladinskim selekcijama Borca, a danas vodi banjalučki Željezničar Sport Team.

Juniori su pod palicom Dubravka Orlovića već u prvoj fazi završili kvalifikacije za EP, a u posljednjih 17 utakmica imaju samo jednu pobjedu i to u prijateljskom meču, dok u devet uzastopnih kvalifikacionih utakmica nisu osjetili slast pobjede.

Orlović je na klupi naslijedio Ivicu Barbarića, čovjeka za kojeg kažu da ima fudbal u malom prstu, ali u isto vrijeme ima i svoje “ja”. U kvalifikacijama je vodio juniore šest mečeva uz učinak od četiri pobjede, te po jedan poraz i remi. Upravo smo s Barbarićem bili najbliže odlasku na EP, bez kojeg smo ostali u posljednjim minutama meča s Francuskom.

Zašto je Barbarić nakon toga otišao s klupe juniorske reprezentacije u ovom trenutku se službeno ne zna. Ljudi bliski ovom stručnjaku kažu da se i tokom kvalifikacija za EP 2022. godine susretao s pritiscima od strane određenih menadžera, ali i pojedinih čelnika Saveza, te da je zbog toga odlučio podići sidro.

Istinu zna samo Barbarić, no prava je šteta što danas umjesto njega na klupi imamo Orlovića. Govore to i rezultati, ali koga briga?

Plasirali smo se na Svjetsko prvenstvo, no euforija će proći, ali problemi ostaju. Pitanje je samo hoće li ih neko na vrijeme početi rješavati.