Nije vrijeme za kamen, nego za rame: Zmajevi još uvijek sami odlučuju o svojoj sudbini · Riječ, dvije...

Najlakše je danas tražiti krivce. Najlakše je otvoriti društvene mreže, prozivati selektora, igrače, taktiku, izmjene i svakoga ko se može prozvati. To je uvijek najjednostavniji put.

Mnogo je teže stati uz reprezentaciju onda kada joj je podrška najpotrebnija. A upravo je sada taj trenutak.

Ova generacija nije nas razmazila godinama velikih uspjeha. Naprotiv. Ova generacija nas je vratila tamo gdje smo godinama sanjali da ćemo ponovo biti.

Pobijedila je Rumuniju kada je morala. Preživjela je kvalifikacije. U baražu je srušila Italiju i vratila Bosnu i Hercegovinu na Svjetsko prvenstvo prvi put nakon više od decenije.

Zbog svega toga zaslužila je da joj vjerujemo i kada pogriješi.

Protiv Švicarske nije bilo dobro. Daleko od toga. Nedostajalo je ideje u veznom redu, bilo je previše tehničkih grešaka, premalo mirnoće s loptom i premalo hrabrosti u trenucima kada se utakmica lomila. Sve je to tačno.

Ali isto tako je tačno da jedan loš meč ne briše sve ono što je urađeno prethodnih godinu dana. Još važnije, ne briše mogućnost da se ispiše historija.

Situacija jeste teža nego što smo željeli. Međutim, nije bezizlazna.

Bosna i Hercegovina protiv Katara mora pobijediti. To je jedina matematika koja nas danas zanima.

Četiri boda vrlo lako mogu biti dovoljna za plasman među osam najboljih trećeplasiranih reprezentacija, a upravo je to bio cilj o kojem se govorilo i prije početka prvenstva.

Katar je u drugom kolu doživio težak poraz od Kanade rezultatom 6:0. Osim rezultatskog udarca, ostao je i bez dvojice važnih igrača.

Assim Madibo i Homam Al Amin neće igrati protiv Bosne i Hercegovine zbog suspenzije, što dodatno povećava naše šanse.

Naravno, niko ozbiljan neće unaprijed upisati tri boda jer na Svjetskom prvenstvu ne postoje lake utakmice.

Ali postoje utakmice koje moraš pobijediti ako želiš napraviti veliki rezultat. Ova je upravo takva. Možda je upravo sada vrijeme i za poneki hrabar potez.

Ako nešto nije funkcionisalo protiv Švicarske, nema razloga da se protiv Katara ne pokuša drugačije. Turnirski fudbal često nagradi selektore koji se usude povući neočekivan potez.

Možda je upravo to ono što Bosni i Hercegovini sada treba. Ali, bez obzira na sastav, formaciju ili imena na terenu, jedno se ne smije promijeniti.

Podrška.

Jer nije ova reprezentacija zaslužila da je nakon jednog poraza dočekaju kritikama. Zaslužila je da joj se vjeruje još 90 minuta.

Ako nakon toga ne bude dovoljno, bit će vremena za analize, kritike i pitanja.

Danas još nije taj dan. Danas je dan kada se treba sjetiti kako je izgledala Zenica poslije Italije.

Kako su hiljade ljudi plakale od sreće. Kako smo svi zajedno vjerovali da ova generacija može nešto veliko. Jedna utakmica ne može izbrisati sve te emocije.

Seattle je sada mnogo više od obične utakmice. To je prilika da ova reprezentacija pokaže karakter. Prilika da odgovori onda kada je najteže.

Prilika da dokaže da poraz od Švicarske nije kraj priče, nego samo jedno bolno poglavlje.

A ako nas je ova reprezentacija ičemu naučila u posljednjih godinu dana, onda je to da je nikada ne treba otpisivati prije posljednjeg sudijskog zvižduka.