Zmajevi prokletstvo ruše iz sedmog pokušaja
Jedanaesti dan oktobra u šest navrata nam nije bio sretan
Datum 11. oktobar mogao je imati posebno mjesto u srcima svih navijača Bosne i Hercegovine, kao što je u bivšoj državi imao recimo 13. februar koji i danas kod starijih zaljubljenika u fudbal budi sjećanje na legendarnog Josipa Katalinskog.
Ali kažemo mogao, jer smo na taj dan u dva navrata tugovali i gubili majstorice. Jedanaestog dana mjeseca oktobra 2003. godine, dakle ravno deset godina unazad reprezentacija Bosne i Hercegovine prvi put došla je nadomak velikom takmičenju. Na Koševu nam je protiv Danske bio potreban trijumf za direktan plasman u Portugal na Evropsko prvenstvo, ali smo ipak od prevelike želje izgorjeli. Jorgensen je pogodio u 12. minutu, a sve što su naši momci do kraja uspjeli bilo je izjednačenje koje je u finišu prvog poluvremena donio Elvir Bolić.
Osam godina kasnije, ponovo 11. oktobra na suprotnoj strani stajala je moćna Francuska koju smo imali u šahu, ali koja je ipak s(p)retno deset minuta prije kraja izbjegla poraz od Zmajeva. Poraz koji bi Francuze koštao direktnog plasmana u Ukrajinu i Poljsku, a naše momke po prvi put odveo do velike smotre. Bila je to druga majstorica koju smo izgubili ponovo tužnog 11. oktobra.
Turska nas je na Inon stadionu u Istambulu ugostila u sklopu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi, a nakon poraza od Španije na otvaranju, te sedam komada u mreži Estonije, Zmajevi su nesretno ispustili vodstvo koje je donio Edin Džeko sredinom prvog poluvremna. Poraženi smo rezultatom 2:1, a meč se kao i prethodna dva o kojima smo govorili igrao 11. oktobra.
Posljednji meč na klupi reprezentacije Bosne i Hercegovine selektor Blaž Slišković imao je 11. oktobra 2006. godine u Zenici. Slišković je kvalifikacije otvorio visokim trijumfom nad Maltom, nakon čega smo se prvo okliznuli protiv Mađarske na Bilinom polju, a potom i neplanirano remizirali u Kišnjevu sa Moldavijom. Uslijedio je visok poraz od Grčke na Bilinom polju koji je legendarnog Baku koštao posla u reprentaciji Bosne i Hercegovine.
Osim kvalifikacionih, jedne smo prilike 11. oktobra igrali i prijateljski susret. Na polupraznom Koševu ugostili smo Njemačku 2002. godine, a do trijumfa nismo uspjeli ni protiv super moćnog Elfa koji je par mjeseci ranije zaustavljen u finalu Svjetskog prvenstva. Ipak, za utjehu nam ostaje što smo bili ravnopravan protivnik, imali čak i vodstvo preko Elvira Baljića, ali je ipak na kraju meč završen rezultatom 1:1.
Gorak okus na 11. oktobar ostao je i iz 2000. godine. Poraženi smo u Tel Avivu od Izraela, nakon što smo kvalifikacije otvorili domaćim porazom od Španije. Bilo je 3:1, a meč je ostao upamćen po pogotku Brune Akrapovića sa udaljenosti od gotovo pedeset metara.
Nadamo se da će nam jedanaesti dan mjeseca oktobra iz sedmog puta biti sretan. Protivnik je i suviše lagan, ali daleko od toga da se smijemo opustiti. Kada padne Lihtenštajn koji će biti zagrijavanje za Litvaniju, i 11. oktobar će postati značajan i sretan dan za Bosance i Hercegovce.
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
