Mostarac radi s ljudima koji su stvarali Barcine zvijezde: "Naši treneri su potcijenjeni" · Intervju

U razgovoru za Sportsport.ba govorio je o novom angažmanu, iskustvima iz Emirata, Rusije i Uzbekistana, saradnji s Vladimirom Sliškovićem, stanju bh. fudbala, ali i o tome zašto naši treneri zaslužuju mnogo više poštovanja.

Bubalo je trenerski put gradio kroz domaći fudbal, radeći u GOŠK-u, Branitelju i Zrinjskom, a potom je iskustvo sticao i izvan granica Bosne i Hercegovine. Posebno mjesto u njegovoj karijeri zauzimaju angažmani u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, gdje je ranije radio u Al-Ainu, te u Rusiji, gdje je sarađivao s mostarskim stručnjakom Vladimirom Sliškovićem.

Novi izazov je Mostarac pronašao u Al Jaziri, jednom od najpoznatijih klubova u Emiratima. Tamo ima priliku učiti od stručnjaka koji su značajan dio svojih karijera posvetili razvoju mladih fudbalera u Barceloni i La Masiji i koji su bili ključni za razvoj Barcine akademije.

U razgovoru za Sportsport.ba otvoreno je govorio o uslovima rada, razlikama između fudbala u Emiratima i Evropi, mogućem povratku u Bosnu i Hercegovinu, ali i o potencijalu domaćih igrača i trenera.

Trenutno ste na klupi omladinskog tima Al Jazire u Emiratima. Kako je došlo do angažmana, koliko ste zadovoljni i kakve su ambicije kluba?

"U Al Jaziru sam stigao početkom augusta. Dobio sam direktan poziv ljudi iz kluba, i to na preporuku čelnika Al-Aina, gdje sam ranije radio. Predstavili su mi plan i program za ovu sezonu, ali i za narednih nekoliko godina.

Posebno me zainteresovalo tada kada sam čuo da u klub trebaju doći ljudi koji su cijelu svoju trenersku karijeru posvetili Barceloni i La Masiji. Konkretno, riječ je o Jordiju Rouri, nekadašnjem tehničkom direktoru Barcelone, i njegovom asistentu Alexu. Kada su mi predstavili taj plan, odmah sam se zainteresovao i prihvatio ponudu. Finansijske uslove ne trebam ni spominjati, jer su daleko bolji nego kod nas. Dogovorili smo se praktično za pet minuta.

Ovdje sam nešto više od dva mjeseca i svakodnevno sarađujem s ljudima koji su skoro 20 godina imali važnu ulogu u La Masiji. Radili su u sistemu Barcelone i sarađivali s imenima poput Johana Cruyffa, Pepa Guardiole i Luisa Enriquea, kao i s igračima koji su ponikli u La Masiji, od Lionela Messija, Andresa Inieste i Sergija Busquetsa do današnjih zvijezda poput Laminea Yamala.

Za mene je velika čast što mogu raditi s takvim ljudima. Prezadovoljan sam kako se stvari odvijaju i želim iz ove prilike izvući maksimum, što više naučiti i stečeno znanje prenijeti u svoj daljnji rad.

Kako biste ocijenili uslove za rad i kvalitet fudbala u Emiratima? Koliko se sve razlikuje od Evrope?

"Uslovi su zaista perfektni. Stadioni, tereni, svlačionice i sve ostalo što prati rad jednog kluba na veoma su visokom nivou. Posebno bih izdvojio terene, koji su izvanredni, i tu sam zaista prezadovoljan. Radi se i trenira na velikim vrućinama, temperature idu i do 40 stepeni, ali su uslovi za trening odlično organizovani.

Što se tiče kvaliteta fudbala, postoje značajne razlike u odnosu na Evropu. To se odnosi i na seniorski i na omladinski fudbal. Intenzitet i ritam igre su niži, a vjerovatno su i vremenski uslovi jedan od razloga za to. Tehnički i taktički detalji također su na nešto nižem nivou nego u evropskim ligama, a rekao bih da je kvalitet u određenim segmentima i za nijansu ispod onoga što imamo u Bosni i Hercegovini i regiji. Ipak, infrastruktura i uslovi za razvoj igrača ovdje su zaista odlični."

Ranije ste radili u Al-Ainu. Kakvo iskustvo nosite iz tog kluba?

"To je bio moj prvi odlazak u Emirate i za mene jedno prelijepo iskustvo. Al-Ain je jedan od najvećih klubova u zemlji, a uz njega je Al Jazira među najznačajnijim klubovima u Emiratima.

Al-Ain bih mogao uporediti s Real Madridom u azijskom fudbalu, kada govorimo o njegovom statusu i veličini. Sve je bilo na visokom nivou, od organizacije i uslova do stadiona, koji je 2014. godine bio izabran za najljepši na svijetu.

I akademija je veoma kvalitetna i organizovana. Tamo sam radio jednu sezonu, stekao vrijedno iskustvo i nakon toga nastavio dalje."

Nakon Emirata uslijedili su angažmani u Uzbekistanu i Rusiji. Kratko ste bili u Orenburgu, gdje ste radili s Vladimirom Sliškovićem. Kako pamtite taj period?

Nakon Al-Aina dobio sam samostalan angažman kao prvi trener u Uzbekistanu, gdje sam proveo nešto manje od četiri mjeseca. Ta epizoda nije završena na najbolji način, ali to je sastavni dio trenerskog posla. Negdje ide bolje, negdje lošije. Uzbekistan mi neće ostati u najljepšem sjećanju, ali takve stvari se dešavaju.

Poslije toga došla je Rusija. Na poziv Vladimira Sliškovića, našeg Mostarca, otišao sam u Orenburg, gdje sam radio kao njegov asistent. To je bilo zaista prelijepo iskustvo, a fudbal je na visokom nivou.

U Rusiji je sve odlično organizovano, liga je veoma kvalitetna, a klubovi imaju velike budžete. Tamo sam proveo nešto više od godinu dana s Vladom. U Orenburgu su bila i još dva naša trenera, koji su i danas tamo, i želim im mnogo sreće. Drago mi je što klub ostvaruje dobre rezultate i što smo i mi u periodu dok smo bili tamo uspjeli napraviti neke dobre stvari.

Ovom prilikom želim zahvaliti Vladi što mi je vjerovao i smatrao da mu mogu pomoći u njegovom radu i ambicijama. Ruska Premier liga je izuzetno zahtjevno takmičenje, s velikim klubovima poput Zenita, Krasnodara, Spartaka, CSKA i Lokomotive. Iako ruski klubovi ne igraju evropska takmičenja zbog zabrane, ulaganja su i dalje velika, a liga raspolaže kvalitetnim igračima.

Zahvalan sam što sam dobio priliku upoznati takav fudbal i raditi u tom okruženju. Da nije bilo Vlade, vjerovatno ne bih na takav način upoznao Rusiju i njenu ligu."

U Bosni i Hercegovini radili ste u GOŠK-u, Branitelju i Zrinjskom. Koliko vam je taj period značio i vidite li sebe ponovo na klupi nekog bh. kluba?**

"Još 2012. godine radio sam kao trener GOŠK-a, a bio sam i u Branitelju, koji se tada takmičio u Prvoj ligi Federacije BiH. Kroz te klubove prošao je veliki broj kvalitetnih igrača koji su kasnije igrali ili još igraju u Premijer ligi. To mi je bilo veliko iskustvo i odlična škola.

U tom periodu skupio sam više od 130 službenih utakmica, a nakon toga sam na poziv Ivice Barbarića otišao u Zrinjski, gdje sam radio kao trener i asistent. U Mostaru sam proveo tri godine. Poslije toga sam imao polusezonu u Solinu u Hrvatskoj, koja je završena u vrijeme pandemije koronavirusa, a zatim sam proveo 14 mjeseci u GOŠK-u. Moj saradnik Filip Zovko i ja ostvarili smo dobre rezultate, a tamo sam radio kao prvi trener.

Nakon toga uslijedili su Emirati i novi izazovi. Što se tiče povratka u bh. fudbal, nikada ne znate šta vam karijera može donijeti. Ne zatvaram vrata Bosni i Hercegovini, ali trenutno sam fokusiran na posao koji radim i želim maksimalno iskoristiti priliku koju imam u Al Jaziri.

Kao Mostarac, sigurno s posebnom pažnjom pratite Zrinjski. Pratite li dešavanja u WWin ligi BiH i vidite li igrače koji bi mogli napraviti iskorak prema Emiratima?

"Naravno da pratim naš fudbal i dešavanja u WWin ligi. Zrinjski mi je posebno drag zbog svega što sam tamo prošao, ali pratim i ostale klubove.

Naši igrači imaju kvalitet i sigurno postoje pojedinci koji bi mogli pronaći svoje mjesto i na inostranom tržištu. Međutim, za takav iskorak potrebno je da se poklope brojne stvari, od kvaliteta i karaktera igrača do potreba kluba koji ga dovodi.

Ovdje je drugačiji način rada, drugačiji ritam utakmica i drugačiji zahtjevi. Ipak, vjerujem da naši fudbaleri mogu odgovoriti tim izazovima, posebno ako dobiju priliku da se razvijaju u dobro organizovanim sredinama."

U Emiratima je mnogo stranih fudbalera i stručnjaka, a tamo je nedavno stigao i bivši igrač Sarajeva Nermin Mujkić. Koliko su stranci važni za tamošnji fudbal?

"Stranci imaju značajnu ulogu u fudbalu u Emiratima. Dolaze igrači i treneri iz različitih zemalja, s različitim iskustvima i načinima rada. To svakako može doprinijeti razvoju fudbala, jer domaći igrači imaju priliku učiti od ljudi koji su prošli različite sisteme i takmičenja.

Ipak, mislim da je za dugoročan napredak najvažnije ulagati u akademije, stručni kadar i razvoj domaćih fudbalera. Upravo zato mi je posebno zanimljivo što Al Jazira želi unaprijediti svoj sistem rada i dovesti ljude koji imaju veliko iskustvo u razvoju mladih igrača".

Planovi za budućnost?

"Trenerski posao je takav da stalno morate učiti, napredovati i upoznavati nove ljude. Zato mi je trenutni angažman u Al Jaziri izuzetno važan. Svakodnevno sam u prilici razgovarati s ljudima koji imaju ogromno iskustvo u radu s mladim igračima i koji su prošli jedan od najboljih sistema za razvoj fudbalera na svijetu. Želim što više naučiti, upoznati nove metode rada i vidjeti kako oni razmišljaju o razvoju igrača, organizaciji treninga i dugoročnom planiranju.

Što se tiče budućnosti, ne volim previše planirati unaprijed jer u fudbalu nikada ne znate gdje vas put može odvesti. Najvažnije mi je da radim kvalitetno, da napredujem i da se svaki novi angažman vidi kao korak naprijed. Svaki trener ima ambicije i snove. Moj je da nastavim raditi na visokom nivou, da napredujem kao stručnjak i da jednog dana sve iskustvo koje sam stekao mogu iskoristiti i za razvoj fudbala na našim prostorima."

Koliko Vam je značila saradnja s Vladimirom Sliškovićem i kako biste ga opisali kao trenera?

"Vladi sam zahvalan do neba što sam imao priliku doživjeti takvo iskustvo i raditi u ruskoj Premier ligi. To je liga s velikim klubovima, kvalitetnim igračima i ogromnim budžetima. Rusija je prelijepa i bogata zemlja, a fudbal je tamo na veoma visokom nivou.

Zenit, Krasnodar, Spartak, CSKA i Lokomotiva samo su neki od klubova koji ulažu mnogo novca i imaju ozbiljne ambicije. Iako ruski klubovi trenutno ne nastupaju u evropskim takmičenjima, ulaganja nisu prestala.

Vlado je vjerovao da mu mogu pomoći u njegovom radu i ambicijama, a mislim da smo zajedno napravili neke dobre stvari. Takva saradnja mnogo znači treneru, jer kroz svakodnevni rad učite, razmjenjujete mišljenja i napredujete. Još jednom mu veliko hvala na ukazanom povjerenju. Bez njega vjerovatno ne bih imao priliku upoznati ruski fudbal na takav način."

Mostar je uvijek imao kvalitetne trenere. Danas Sergej Barbarez radi s reprezentacijom BiH, a Sergej Jakirović napravio je veliki iskorak u Engleskoj, na klupi Hull Cityja. Koliko ste ponosni na uspjehe ljudi iz svog grada?

"Da, dobro ste to primijetili, Mostar je grad sjajnih trenera. Kada govorim o ljudima koji su utjecali na moj trenerski put, moram spomenuti Miroslava Kordića i još neke koji su mi pomogli da ostvarim svoju karijeru. Danas imamo Sergeja Jakirovića, Sergeja Barbareza i druge stručnjake koji rade velike stvari. To su treneri koji su još relativno mladi, a već ostvaruju značajne rezultate. Međutim, neko im je morao dati priliku da pokažu šta znaju i koliko mogu.

Naši treneri imaju mnogo znanja, ali su često potcijenjeni. Ne želim reći da treneri iz drugih zemalja nemaju kvalitet, ali smatram da se našim stručnjacima mora dati više povjerenja i prostora.

Pogledajte Jakirovića i ono što radi u Engleskoj. Kapa mu do poda. Isto tako, Barbarez je dobio priliku da vodi reprezentaciju i pokazao da ima trenerskog osjećaja, ideju i sposobnost da napravi velike stvari, iako prije toga nije imao veliko iskustvo na toj poziciji. Takvim ljudima treba pružiti podršku i vrijeme. Ne može se uvijek očekivati rezultat preko noći, a istovremeno se ne smije potcjenjivati znanje koje naši stručnjaci posjeduju."

Život u Emiratima mnogima djeluje gotovo savršeno. Šta su najveće prednosti, a šta nedostaci? Nedostaju li vam Mostar i porodica?

"Život u Emiratima je fantastičan. Jedini veliki problem su visoke temperature tokom ljeta. Kada bi i taj dio bio drugačiji, sve bi bilo gotovo savršeno.

Ipak, najveći nedostatak je to što sam trenutno odvojen od porodice. Supruga i djeca su u Mostaru, djeca idu u školu, a supruga se brine o svemu dok sam ja ovdje sam. To nije jednostavno i porodica mi mnogo nedostaje. Nadam se da će mi se pridružiti i da ćemo ubuduće biti zajedno. Tada bi život u Emiratima zaista bio mnogo ljepši."

Za kraj, šta biste poručili ljudima koji vode naše klubove i Savez, posebno kada je riječ o odnosu prema domaćim trenerima i igračima?

"Imam privilegiju da svakodnevno radim s ljudima za čije seminare treneri s naših prostora plaćaju velike iznose, a odlaze i na višednevna putovanja samo da bi ih slušali, vidjeli kako rade i saznali na koji način razmišljaju. Ja sam sada u prilici da s njima svakodnevno radim i razgovaram. Želim što više naučiti i upoznati nove metode rada, ali istovremeno želim poručiti ljudima koji vode naše klubove i Savez da ne potcjenjuju ni naše igrače ni naše trenere. Dajmo im više važnosti i cijenimo ono što rade.

Zrinjski godinama igra grupnu fazu evropskog takmičenja, a isto je uspio i Borac. To nije slučajno. Danas fudbal igra cijeli svijet i konkurencija je ogromna, a naši klubovi uspijevaju doći do nivoa na kojem se takmiče s ekipama iz mnogo bogatijih sredina. Zato moramo imati više povjerenja u domaće ljude. Potrebno je prepoznati kvalitet, pružiti priliku i omogućiti našim trenerima i igračima da napreduju. Siguran sam da imamo mnogo toga ponuditi, samo moramo više vjerovati u vlastite mogućnosti", poručio je Bubalo.