Hoće li, konačno, proraditi zdrava svijest?
Gospodo foteljaši, nije li ovo dovoljno?
Odbrojavamo dane, ili zapravo već sate, do Skupštine N/FSBiH koja bi, ne usvoji li Statut od FIFA-e i UEFA-e, mogla osporiti sinoćnji uspjeh naše nogometne reprezentacije protiv Rumunije. Ma, to nam, dragi moji, niko ne može osporiti!
Od prve minute na gol Rumuna krenuo je "rafal" sa svih strana. Osjetilo se, za razliku od nekih ranijih utakmica, da naši reprezentativci gore od želje da osvoje tri boda koja su, na čelu sa selektorom Safetom Sušićem, i najavljivali. Ipak, u jeku napada Zmajeva, stigao je hladan tuš.
Iz jedne sasvim bezazlene akcije Rumuni su poveli. Razvan Rat je ubacio loptu s lijeve strane, Stuttgartov napadač Ciprian Marica primio loptu na prsa, a onda sjajnim poluvolejom trese našu mrežu. Na sekunde je nastala tišina na preplanulom Bilinom Polju, a onda ponovo: Volim te Bosno...
Do odmora promjena nije bilo, a gledajući našu povijest, skoro da smo se mogli i pomiriti sa (novim) porazom. Ipak, selektor Sušić u svlačionici je svojim igračima dao nekolicinu uputa i jasno naglasivši: Ofanzivno!
Zmajevi u pojedinim trenucima djeovali k'o Barcelona
Drugo poluvrijeme kao iz snova. Na trenutke se činilo da umjesto Lulića, Džeke, Misimovića, Pjanića i Ibiševića igraju Xavi, Messi, Iniesta, Villa. Možda pretjerujem, no doista je to ličilo na igru Barcelone. Lulić je, nema sumnje, prvo ime utakmice. Vjerujem da je već našao svoje mjesto u bilježnici jednog od brojnih skauta koji su posmatrali sinoćnju utakmicu. Agilni veznjak Young Boysa radio je dar-mar po lijevom boku, slao sjajne centaršute, oduzimao lopte...
Plod sjajne igre stigao je u 63. minuti. Misimović je izveo slobodan udarac iskosa s lijeve strane, a Ibišević uspio zakačiti loptu i prevariti Pantilmona na golu Rumunije. Nakon tog gola kao da smo dobili krila. Rumuni su se opredijelili na odbranu svog gola. Srećom, nisu uspjeli u tome. Pjanić je izveo korner u 83. minuti, Spahić kratko prebacio, na kraju svega Džeko sa pola metra glavom loptu poslao u praznu mrežu. Gorilo je, naprosto, Bilino Polje...
Teško je pronaći pravu riječ kojom bi se opisala igra Zmajeva, njihova požrtvovanost, zalaganje, borba, htjenje, želja, volja. Reprezentativci su na kraju, svi redom, priznali da su za to najzaslužniji navijači. Oni su ih gromoglasnim navijanjem vodili do velikog preokreta.
Rumuni, koji su nas dosad dvaput pobijedili, a uz to nismo postigli ni gol, konačno su pali. Ovom pobjedom vratili smo se "u život", nastavili sanjati svoj san, vjerovati i nadati se Evropskom prvenstvu u Poljskoj i Ukrajini.
Lulić na dobrom putu da napusti Švicarsku
Da se sada osvrnemo i na igrače. Kenan Hasagić je, kažu neki, krivac kod primljenog gola. No, ovaj ću put stati u odbranu našeg "kosonje". Hasagić je, istina, mogao bolje reagovati, no pitanje je kako se Marica mogao onako naštimati? Gdje su tu bili naši momci iz zadnje linije? Osim tog gola, Hasagić je ostale zadatke na najbolji mogući način izvršavao. Istina, u drugom poluvremenu skoro da nije imao posla.
Zadnja linija odigrala je sasvim dobro. Spahić je po ko zna koji put pokazao kako se brane boje svoje domovine (iako je rođen u Dubrovniku). Mogla se vidjeti i jedna čvoruga na njegovom čelu, par mu je puta ukazivana pomoć, ali glava bosanska nije odustajala. Adrian Mutu, možda i prvo ime Fiorentine, nije se naigrao. Na njegov se račun i našalio naš kapiten.
Naime, novinar BHT-a pitao je Spahića "šta je s Mutuom, nisam ga vidio", a Spaha je uz smiješak odgovorio: "Nisam ni ja". Adnan Mravac nije briljirao, ali nije previše ni zakazao. Pobjedi se ne gleda u zube, pa ćemo izostaviti bilo kakvo kritikovanje naših momaka. Svi su oni podjednako zaslužni za pobjedu.
Posebno dobri bili su sinoć naši bekovi. Mujdža s desne, a Lulić s lijeve strane sjajno su rješavali sve probleme u odbrani, a već na suprotnoj strani zadavali tegobe Rumunima. Rahimić je, po običaju, prekidao sve napade gostiju, "krao" lopte, borio se kao lav. Misimović, istina, nije imao svoju noć, ali je zaslužan za izjednačenje, a dva-tri puta opasno je prijetio gostima, šutiravši topovske udarce sa raznih distanci.
Razigrani Pjanić puno je toga pravio u veznom redu, proigravao, oduzimao lopte, a u tome mu je pomogao i Medunjanin. Napadački tandem Džeko - Ibišević odradili su svoj posao, postigavši po jedan gol. Prodorni Maletić dokazao je da i u Premijer ligi BiH ima kvalitetnih igrača, Ibričić unio živosti u našu igru, baš kao i Zlatan Muslimović. Jednom riječju - savršeno.
Zmajevi pobjedom poslali jasnu poruku
Ne tako davno domaći mediji su (moram naglasiti da je naš medij uvijek podržavao Papeta) Sušića smatrali nesposobnim za trenersku ulogu, a takve zaključke donosili bi u zavisnosti od rezultata. Pape je dokazao da nisu u pravu. Demantovao ih je. Na najbolji način. Pape je ostao dosljedan svojih najava. Obećao je nekoliko dana prije ove utakmice ofanzivnu igru i, doista, gledali smo jednu novu reprezentaciju.
Potrebno je samo malo strpljenja, našoj reprezentaciji vremena, i sve će to biti k'o u snu. Sanjajmo bar još nekoliko dana, dok nas "foteljaši" ne odvedu u propast. Zmajevi su poslali FIFA-i i UEFA-i jasnu poruku sinoć. Pobjedom.
Ostaje tek nada da će (ne)sposobna gospoda shvatiti da ova nacija zaslužuje imati svoju reprezentaciju, zbog koje će se i tugovati i radovati, da djeca zaslužuju imati svoje idole. Pa, draga gospodo, ako i ovo nije dovoljan razlog da konačno, kao u svim normalnim državama, napravite kompromis i usvojite Statut, onda je najbolje da nas i nema na evropskoj mapi nogometa. Neka drugi igraju...
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
