Godina ponosa

Kada zbrojimo sve ono što u jednoj godini proživimo, obično pronađemo neku lijepu, sjećanja vrijednu stvar. Drugačiju od drugih. Posebno to pravilo važi ako živite u Bosni i Hercegovini i sportski ste fanatik. Do 2013. godine svi zajedno nismo imali previše razloga za sreću. U današnjem svijetu, onakvom kakav on stvarno jeste, sa gomilom svakodnevnih problema, i kada nas tek sitnice čine sretnima, teško je pronaći pozitivnu priču. Bosanci i Hercegovci su ih imali nekoliko u 2013. godini. Onih sportskih. Jedna je, zaista, ličila na bajku. 

MMF, političari, Dodik, RS, Federacija, budžeti, institucije, porezi, PDV, poskupljenja, štrajkovi, uzbune, nacionalizam... Pune nam glave svime i svačim. Svaki dan nam serviraju na desetine loših, ali nažalost i istinitih informacija, pa je svaki sportski uspjeh Bosancu i Hercegovcu barem deset puta značajaniji i draži nego onaj, primjerice, kojeg doživi Nijemac, Britanac, Francuz ili Italijan.

Petnaesti oktobar kao Dan državnosti

Tako je cijela nacija slavila 15. oktobra 2013. godine. Desetine hiljada ljudi dočekalo je Zmajeve iz Litvanije na centralnim ulicama u Sarajevu. Svaki Bosanac i Hercegovac mogao je na nekoliko sati, u svoj onoj euforiji, da zaboravi sve nepravde, sve ružne stvari, sve tuge... I da zaplovi u bajku koju smo gore spomenuli.

U drugi plan su otišli rate za kredite, neimaština, nezaposlenost. Ono što se sanjalo skoro dvije decenije, konačno se i ostvarilo. Naš nogometni tim izborio je plasman na Svjetsko prvenstvo  i to, ni manje ni više nego - u Brazilu. U zemlji nogometa. I kafe. I sambe.

Stoga će biti jako vruće ljeto u 2014. godini. I opet će, ne mareći za recesiju, ponosni Bosanac i Hercegovac uraditi sve da odgleda barem jednu utakmicu u Brazilu. Zmajevi će imati podršku, kako s tribina brazilskih stadiona, tako putem malih ekrana. Milioni Bosanaca i Hercegovaca slavit će svaku akciju Papetovih izabranika. Pokazat ćemo svijetu da postojimo. Nema nas na desetine miliona, nismo razvijeni ni u kojem smislu, posebno ne u ekonomskom, ali volimo svoju zemlju i stalo nam je do nje. 

Puno toga moglo bi se napisati o našem inatu, ponosu i našoj reprezentaciji. Zapravo, postaje suvišno da se priča ono što se može vidjeti na jednoj fotografiji... Slika ispod će biti najbolji ilustrator onoga što autor pokušava da kaže (slika iz Kaunasa).

Teletovićeve trojke "s parkinga" za nezaborav

Bh. nogometaši jesu naša najljepša priča u 2013. godini, ali iz sportskog aspekta je bilo još nekoliko trenutaka koje nećemo lako zaboraviti. Definitivno u lijepu sportsku priču spada i bh. košarkaška reprezentacija.

Jesmo ispali u prvom krugu Eurobasketa, ali način na koji smo ispali bio je poprilično nevjerovatan, a način na koji su naši momci branili svete boje naše zastave najbolje oslikavaju suze Elmedina Kikanovića u jednom kadru nakon nedovoljne pobjede nad Litvanijom u posljednjem kolu grupne faze.

Ti momci, predvođeni kapitenom Mirzom Teletovićem, učinili su nas ponosnima. Ne pamtim da mi je ikada u životu bilo teško kao onoga trenutka kada je završila utakmica s Litvanijom. U jednom trenutku smo bili u drugom krugu.

Svi smo se potajno nadali pred tu utakmicu, ali niko nije mogao pomisliti da ćemo na dvije minute do kraja biti na ivici drugog kruga i da će Litvanci, košarkaška velesila, biti na koljenima. I bili su. Stipanović, Kikanović, Đedović i Teletović, koji je ubacivao trojke kao da gađa slobodna bacanja, bacali su nas visoko u neki novi, nama dotad nedodirljiv svijet. Trojke s parkinga, kako je to volio reći komentator Edin Avdić, ostat će zauvijek unutar nas.

Otišli kući poraženi, a dočekani kao heroji

I onda raspad sistema. Pad. Litvanci se vraćaju, šalju nas kući, selektor Aco Petrović plače na konferenciji za novinare... Ne znam za vas, dragi čitatelji, ali suze definitivno nisam mogao zaustaviti. Ni sve te emocije. Sportske. I ljudske. To je jedan od najtežih poraza, ali i jedan od najponosnijih trenutaka.

Ko zna kako bismo preživjeli da kasnije naša nogometna reprezentacija nije pobijedila u Žilini ili Kaunasu i da nismo otišli na Svjetsko prvenstvo. Možda smo očekivali stvari iz 2013. godine i ranije, a možda je sudbina baš htjela da se stvari ovako odvijaju i da se premijerno, svijetu, kao poptuni debitanti, prikažemo u Brazilu.

Ćatić, Alić...

Košarkaška i nogometna reprezentacija definitivno su najljepše sportske priče u 2013. godini. Sport u Bosni i Hercegovini još uvijek nije na pravom putu, ali za nadati se da je upravo Brazil naša prekretnica. Radovali smo se, između ostalog, i nastupima mladih rukometaša na Svjetskom prvenstvu kojem smo bili domaćini, utakmicama naših klubova u Evropi (barem donekle), pobjedama Adnana Ćatića, Hamze Alića, Damira Džumhura, Larise Cerić... 

Ukratko, izdvojimo još neke sportske trenutke u 2013. godini.

Januar: 

Naš reprezentativac Miroslav Stevanović potpisao je za Sevillu, ali kasnije se nije nametnuo, pa je otišao u redove Elchea, koji također nastupa u Primeri. U istom mjesecu Said Husejinović je iz Sarajeva prešao u Dinamo iz Zagreba, dok je Zvjezdan Misimović potpisao za Guizho Renahom.

Februar:

Zmajevi su u Stožicama, u prijateljskoj utakmici, savladali Sloveniju rezultatom 3:0. Strijelci su bili Ibišević, Pjanić i Svraka. Sead Hajrović, tada mlada nada Arsenala, šestog februara je otkrio da želi nastupati za bh. reprezentaciju. 

Krajem mjeseca naš atletičar Hamza Alić izborio je finale Evropskog dvoranskog prvenstva u švedskom Geteborgu. Kapiten naše reprezentacije Emir Spahić vratio se u Rusiju, potpisavši za Anži. 

Mart:

Početkom mjeseca Alić je osvojio srebrenu medalju u Geteborgu, te je dočekan na Sarajevskom aerodromu. Sredinom marta FK Sarajevo je predstavio novog-starog trenera, Husrefa Musemića. Uslijedila je jedna od najvažnijih pobjeda naše nogometne reprezentacije. U Zenici smo savladali Grčku, izravnog konkurenta u borbi za SP, sa 3:1 uz dva gola Edina Džeke i jedan Vedada Ibiševića.

Dvadesetdevetog marta 2013. godine Edin Džeko, najbolji strijelac naše reprezentacije svih vremena, dobio je Šestoaprilsku nagradu svog grada - Sarajeva. 

April: 

U aprilu smo se radovali pogocima naših internacionalaca širom svijeta. FK Borac je dobio novu upravu... Pet premijerligaških klubova dobilo je licence Nogometnog saveza BiH. 

Maj:

Osmog maja odigran je 101. vječiti derbi, a Željo i Sarajevo su na Grbavici odigrali još jednu lošu utakmicu, koja je završena rezultatom 0:0. Istog je dana Husref Musemić, trener Sarajeva, uspješno operisan u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu. 

Devetog maja Skupština Nogometnog saveza BiH je ustanovila da je "iza nas jedna jako uspješna godina" (makar ona bila na samom početku).  FK Željezničar je 11. maja odbranio titulu prvaka naše zemlje. 

Mnogi bh. navijači odahnuli su 13. maja jer je Robert Mancini dobio otkaz u Manchester Cityju, pa se nadalo da će Edin Džeko više igrati, no ko Manuela Pellegrinija kasnije, osim u početku, baš se i nije naigrao. 

Sredinom maja Široki Brijeg je osvojio Kup BiH u nogometu nakon pobjede nad Željezničarom. Krajem maja Asmir Begović, sjajni bh. golman, proglašen je Idolom nacije, kojeg svake godine, tradicionalno, organizuje naš portal.

Juni.

Šestog juna smo saznali smo da smo 15. reprezentacija svijeta, nakon što je objavljena nova FIFA-ina rang lista. Dan kasnije smo razbili Latviju u Rigi s 5:0 i potvrdili da zaslužujemo tu poziciju, ali i došli korak bliže SP-u.

Trianestog maja su naši rukometaši remizirali s Austrijom u kvalifikacijskoj utakmici, a tih smo dana dobili informaciju da bi Izet Hajrović trebao da zaigra za bh. reprezentaciju. Kasnije će, onaj gol protiv Slovačke u Žilini, Izeta učiniti herojem. 

Željezničar je 24. juna saznao da će igrati protiv češkog Plzena u Ligi prvaka. Kasnije su poraženi u dva navrata, iako su u Plzenu pružili sjajnu partiju. Plavi su u prvoj utakmici, kao gosti, zabili čak tri gola sjajnom češkom prvaku.

Juli:

Sarajevo se mučilo u kvalifikacijama za Ligu Evrope protiv ekipe iz San Marina, Stevanović je otišao u Elche na posudbu, a  njemački bokser naših korijena Adnan Ćatić je u Dortmundu savladao Radoševića.

U Zetri su naši mladi rukometaši 15. jula slavili veliku pobjedu protiv Mađara. U julu smo bili domaćini Svjetskom prvenstvu za juniore, a na kraju nismo prošli dalje iako smo mogli uživati u igrama naših momaka. 

Sarajevo je ispalo od Kukesija iz Albanije, što su navijači bordo kluba proglasili jednom od najvećih klupskih katastrofa.  Džeko je 27. jula donio trofej Cityju. Doduše, prijateljski. 

Avgust:

Počelo je tako što je selektor naše nogometne reprezentacije Sušić objavio spisak igrača za prijateljsku utakmicu sa SAD-om na Koševu. Nažalost, izgubili smo na kraju u jednoj sjajnoj utakmici. 

U tom mjsecu naša košarkaška reprezentacija odrađivala je pripremne turneje po Sloveniji i Njemačkoj, te Grčkoj. Pobjeđivali smo upravo  Nijemce i Grke. Hajrović Izet je dobio poziv za Slovačku...

Septembar:

Naša nogometna reprezentacija se okupila, a onda šok i poraz u Zenici od Slovačke, no četiri dana kasnije smo uspjeli, onim golom Hajrovića, da slavimo protiv istog protivnika u Žilini i tako zadržimo dobre šanse za SP. 

Košarkaška reprezentacija ostvarivala je dobre rezultate, ali taj nesretni meč s Litvanijom i postali smo jedina reprezentacija u poviejsti Eurobasketa koja nije prošla u drugi krug ni pored dvije ostvarene pobjede. Krajem mjeseca Zoran Kvržić, nogometaš Rijeke, postao je novi Zmaj.

Oktobar:

Očekivano smo deklasirali Lihtenštajn s 4:1 11. oktobra i tako došli na prag velikog uspjeha. Četiri dana kasnije povijesna pobjeda u Kaunasu. U pomenutom mjesecu nekoliko aktivnosti naših sportista. Naprimjer, dobre partije Džeke, Pjanića, Ibiševića, Begovića, koji je osnovao svoju fondaciju za pomoć djeci.

Vodstvo Nogometnog saveza BiH pirsustvovalo je dženazi trojici navijača koji su poginuli na putu za BiH nakon pobjede u Litvaniji. Tridesetog oktobra novi sarajesvki derbi i ponovo bez golova.

Rukometna reprezentacija je 31. oktobra igrala protiv Estonije i pobijedila na početku kvalifikacija za SP u Kataru. Slavili smo sa 29:26 u Tallinu. 

Novembar:

Počeo je nevjerovatno - golom Asmira Begovića u dresu Stoke Cityja protiv Southamptona. Trećeg novembra je naša reprezentacija savladala Portugal sa 31:29 u Sarajevu. 

Sušić je četvrtog dana novembra objavio spisak igrača za Argentinu, a na popisu se našlo i ime Seada Kolašinca, sjajnog defanzivca njemačkog Schalkea. Debitovao je u tom nesretnom 2:0 porazu u St. Louisu. 

U decembru, koji još traje, izdvojit ćemo da je Robert Jarni imenovan za trenera FK Sarajevo. Žrijeb nam je za protivnike u Brazilu dodijelio Argentinu, Iran i Nigeriju. Najnovija, onako važna informacija je da je Zvjezdan Misimović proglašen najboljim sportistom BiH u 2013. godini.