Hadžibegić: Sušić radi sjajan posao, idemo ka Brazilu

Ovaj nekadašnji igrač Sarajeva, Sochauxa i Toulousea je na početku razgovora govorio o izazovima sa kojim se krovna kuća našeg fudbala danas susreće.

"Izazovi su veliki. Mi smo svi iz bivše Jugoslavije gdje je fudbal bio jako dobro organizovan. Bilo je kao da imate malu FIFA-u. Sve je bilo napravljeno da bi se igrao fudbal na visokom nivou, koji je također bio prepoznatljiv u cijelom svijetu. Danas Bosna mora da cilja veoma visoko ukoliko želi da dostigne nivo bivše Jugoslavije. Na dobrom smo putu, ali ima još mnogo da se uradi. U vrijeme bivše Jugoslavije, Bosna i Hercegovina je bila glavni rasadnik talenata. Imamo veoma dobar tim sada i ne mogu mu naći mnogo zamjerki. Brine me jedino što nemamo dovoljno kvalitetnijh igrača. Klupa nam je kratka. Igrali smo u par baraža, ali naša reprezentacija nikada nije osjetila završnicu nekog velikog takmičenja. Fali nam iskustva da bi smo izdržali takve izazove", rekao je Hadžibegić te se osvrnuo na period kada je bio selektor naše reprezentacije.

"Da je bilo do mene, ne bih prihvatio posao. Bio sam u Francuskoj u to vrijeme i bio sam sretan tamo. Ali, rat je završio i to je bio moj način da pokažem solidarnost sa mojim ljudima jer nikada nisam razumio rat i bio sam protiv njega. Bilo je to fantastično iskustvo i volio sam biti u prvoj liniji i donositi odluke. Zahvaljujući mom iskustvu, znam da morate mlade igrače pustiti da se pokažu i da igraju bez pritiska. Safet Sušić, selektor, je prava legenda Bosne. On radi odličan posao i ekipa je na putu ka Brazilu. Ostalo je još nekoliko važnih mečeva, ali nikada nismo bili ovako dobro plasirani u kvalifikacijama", rekao je Hadžibegić.

Po završetku igračke karijere, Hadžibegić se odmah okrenuo treniranju što je kako sam kaže, bio logičan slijed događaja.

"Bilo je prirodno za mene da ostanem u fudbalu. Sa 39 godina nisam mogao zamisliti da negdje drugo počinjem ispočetka. U Sochauxu su bili ljubazni i dopustili su mi da preuzmem ekipu odmah i vratili smo se u prvu ligu u mojoj prvoj sezoni. Već sam trenirao dosta timova i imam samo najbolje uspomene na njih. Ja sam fudbalski fantik i u elementu sam kada sam u svlačionici ili na terenu. Gotovo je nemoguće objasniti osjećaj. To je kao da ste zaljubljeni u ženu. Zašto je volite? Vidite sve u njoj - prelijepa je, pametna i ljubazna. Drugi je možda ne vide tako, ali vi vidite.  Za mene, treniranje je najbolji posao na svijetu. Svlačionica je moja strast", rekao je Hadžibegić te je na kraju razgovora za FIFA.com uporedio igračku i trenersku karijeru.

"To su dva potpuno različita posla. Lako je biti igrač. Ako si dobar, igraš, ako nisi, na klupi si. Sve o čemu brineš je pobijeđivanje. Popiješ piće nakon utakmice sa prijateljima, putuješ, igraš protiv velikih timova i na sedmom si nebu. Trener mora da brine o svim igračima, osoblju, predsjedniku, fudbalskim savezima, navijačima. Mora se pripremati za treninge, utakmice i takmičenja i u svemu tome  ne uživate koliko uživate kao igrač. Igrači vode bezbrižan život. Ne razumiju zašo je njihov trener loše raspoložen. Ako mene pitate, morate biti zaista strastveni ukoliko želite uspjeti kao trener", zaključio je Hadžibegić.