Njegovo veličanstvo: Zlatan Ibrahimović

Ibrahimović je sa četiri gola praktično sam pobijedio Gordog Albiona, a četvrti gol kojeg je postigao Joe Hartu ušao je u istoriju kao jedan od najboljih golova svih vremena, rame uz rame sa Van Bastenovim projektilom Rinatu Dasajevu u finalu EP 1988. godine i Roberto Carlosovom bombom iza zbunjenog Fabiana Bartheza.

Nema nikakve sumnje da je Zlatan Ibrahimović jedan od najboljih napadača svih vremena, igrač koji plijeni svojom igrom, bezobrazan i uporan, jak, visok i fantastičan tehničar. Kompletan napadač.

O ovom sjajnom napadaču svjetski mediji stalno bruje, još od vremena kada je 2001. godine prešao u redove amsterdamskog Ajaxa. U dresu Kopljanika krenuo je strelovit uspon, a potom je igrao za Juventus, Inter, Barcelonu, Milan, da bi se sada skrasio u PSG-u. U svakom klubu u kojem je igrao ostavio je jako dubok trag, sem u Barceloni. Na Nou Campu se nikako nije slagao sa Pepom Guardiolom, koji mu je i dan danas najomraženija osoba.

Za reprezentaciju Švedske odigrao je 85 utakmica u kojima je postigao 39 golova, a, vrijedi li to ponovo spominjati, bio je tako blizu reprezentacije Bosne i Hercegovine.

Ibrahimović je 1999. godine stupio u kontakt preko svog oca Šefika sa tadašnjim čelnicima Nogometnog/Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine. Međutim, pod nikad razjašnjenim okolnostima, tada 18-godišnji Zlatan dobio je odbijenicu?!

Šefik Ibrahimović prije nekoliko godina otkrio je dio priče:

"Ne bih želio sada tu osobu staviti u centar pažnje, neću da ima neugodnosti. Priča ide ovako: Zlatan je igrao za juniore kada se to dešavalo i ja sam želio sam da moj sin igra za moju domovinu, Bosnu i Hercegovinu. On je moja krv. Ja sam prije svih vjerovao da će postati zvijezda. Nažalost, dobio sam odgovor: "Imamo mi takvih koliko hoćeš"... Nakon toga nisam više zvao", rekao je Zlatanov otac.

Šteta. Velika šteta, jer kada samo zamislite kakav bi napadački tandem činili Ibrahimović i Edin Džeko...

Ibrahimović, iako je kapiten fudbalske reprezentacije Švedske, ne osjeća se baš kao Skandinavac. Ne treba biti posebno pronicljiv, pa iz Zlatanovog izgleda i pogotovo ponašanja zaključiti na koga vuče temperament. U slengu bi rekli: Klasični fakin.

"Prvi klub u kojem sam igrao i trenirao zvao se MBI, Malmo Boll Idrottsforening. To je bio klub u kojem su uglavnom igrači Šveđani. Kada bi igrali utakmicu očevi koji su stajali na tribinama su navijali u stilu: Naprijed momci, svaka čast", napisao je Ibrahimović u svojoj autobiografiji Ja, Zlatan.

"Međutim, to nije bio klub za mene. Zato sam prešao u ekipu koja se zvala Balkan, a tamo je navijanje očeva pored tribine otprilike zvučalo: 'Je..m ti mater' i slično. To su uglavnom bili stari Jugosloveni sa cigarom u ustima, bacali su cipele na nas i psovali. Trener je bio Bosanac i to je bilo super za mene. Osjećao sam se kao kod kuće...".