Francuski recept ne treba dodatke

Pape je u novinarske mikrofone ispalio: „Pomogao mi je ovaj susret da vidim da neće biti lako naći rješenje za probleme sa kojima smo suočeni uoči prvog susreta sa Portugalom. Realno, biće mi teško sastaviti ekipu za duel u Zenici!“.

I nije mogao biti više u pravu – Grbavica je zaista pokazala da je trenutno previše toga nejasno kada je u pitanju naš tim za Portugal. Međutim, umjesto očiglednih problema sa defanzivnim pozicijama, kao glavno pitanje nakon subote prometnulo se ovo: u kojem sistemu igrati?

Dva napadača ili jedan? Vedad Ibišević u odličnoj je formi. Pokazao je to i ovog utorka, zabio dva gola, u Bundesligi mu ide odlično. No, međutim, isplati li se radi toga žrtvovati sistem koji je se u dosadašnjem dijelu kvalifikacija pokazao kao najbolji? Možda griješimo, ali smatramo kako bi to bilo pogrešno, navodi portal kroznoge.com.

Pape je protiv Željezničara isprobao verziju sa dva napadača i, barem je takav subjektivni utisak potpisnika ovih redova, on ne štima. Ne štima jer vezni red izgleda konfuzno, u pojednim trenucima i bezidejno, te otvara previše prostora protivniku. Otvara prostor u sredini terena, na četrdesetak metara od protivničkog gola, odakle i započinje napad u modernom nogometu. No, nije mu samo to nedostatak. Otvara se i prostor ispred zadnjeg reda, dva zadnja vezna prečesto ispadaju pokušavajući pokrpati rupu koja nastaje zbog činjenice da ispred njih igraju dva igrača koja nisu trkači (Misimović i Pjanić) i to stvara nered. To stvara i nesigurnost defanzivne linije, koja je u nekoliko situacija djelovala razbijeno i nemoćno, preširoko postavljena, sa previše rupa. Sve što ne želimo protiv Portugala.

U pojedinim trenucima sve je ličilo i na piramidu (4-3-2-1), koja bi možda i imala smisla, ali je sistem u kojem nismo nikada igrali i u kojem se igrači za sada ne snalaze. Dakle, stara izreka, koja pogotovo važi u nogometu, kaže kako ne treba popravljati ono što nije pokvareno. A Pariz je pokazao da sistem u kojem igra reprezentacija BiH u takvim utakmicama savršeno i odgovara profilu kojeg ima ova ekipa.

Činjenica je da smo mi autsjaderi protiv Portugala, te da smo Balkanci, što u prevodu znači da se u ovakvim euforičnim utakmicama raspadnemo nakon primljenog gola. Ako na to dodamo činjenicu da i dalje nemamo pojma kako formirati odbranu koja je blago rečeno ranjena, dolazimo do zaključka da ćemo u petak na prvo mjesto morati staviti defanzivne zadatke. Ko god zauzme mjesto desnog stopera i desnog beka neće imati gotovo nikakvo iskustvo igranja na toj poziciji, tresti će ga nervoza i trema, neće imati povjerenje javnosti, pa ni saigrača i trebati će svu moguću pomoć. A ona može doći samo od dva defanzivna vezna, koja neće vrijeme gubiti ispadanjem u sredini. Zato nam trebaju tri klasična veznjaka iza Džeke, a ne Vedad, koji je sjajan napadač, ali ima jako loša iskustva igranja u 4-2-3-1 iza napadača.

Onako kako smo odigrali prvo poluvrijeme u Francuskoj treba biti model za sve naše utakmice. Jaka i čvrsta odbrana, pojačana agresivnim veznim redom, koji je u stanju napraviti brzu transformaciju igre te zaprijetiti polukontrama i kontrama. Svi brane, svi napadaju, bez trenutka pada koncentracije, to je recept za plasman na Euro.

Ionako Papeta muči previše pitanja, ko će na stopera, ko će na desnog beka, šta raditi na lijevoj strani s Lulićem i eventualno Salihovićem, može li Pjanić izdržati devedeset minuta,… Nema potrebe sebi stvarati novi problem sa pitanjem u kojem sistemu igrati. Deset utakmica kvalifikacija, u kojima je rotirao različite sisteme i formacije, u različitim varijantama, dalo mu je odgovor. Ne treba stvari komplicirati pred vjerovatno najvažniju utakmicu svoje karijere.