Mir, mir, mir... niko nije kriv

Mnogi će reći da smo već izborili baraž, ali ne treba nikoga otpisivat, pa ni selekciju koja je, objektivno, kvalitetom daleko ispod naše.

Uz to, došli smo u situaciju da sami odlučujemo o direktnom plasmanu na Evropsko prvenstvo u Poljsku i Ukrajinu. Ne izgleda jednostavno pobijediti Francusku u Parizu, ali u nogometu je sve moguće.

Nažalost, veliko slavlje poslije pobjede nad Bjelorusima u Zenici pokvario je sukob na relaciji Zvjezdan Misimović - Safet Sušić. Ipak, to ne bi trebala biti tema, ni pod koju cijenu. Jasno je da pojedini igrači smatraju da zaslužuju više, posebno kada se radi o čovjeku koji ima najviše nastupa u dresu Bosne i Hercegovine.

Nezadovoljstvo je zavladalo i među golmanima, Asmirom Begovićem i Kenanom Hasagićem, jer obojica smatraju da posjeduju kvalitet za broj jedan u reprezentaciji. Begović brani u životnoj formi, njegov Stoke zahvaljujući njemu rijetko gubi, a s druge strane Hasagić je daleko iskusniji, kojeg odlično poznaju svi naši igrači.

Nagađanja je bilo jako puno. Išlo se iz krajnosti u krajnost. I svi su bili generali poslije bitke. Bar nama to nije ništa novo. No, kome sada trebaju takve stvari? Zar je sada bitno ko će braniti? Zar je bitno ko će igrati od prve, a ko od pedesete minute?

Zajedinički interes je samo jedan, a to je reprezentacija BiH, kojoj u posljednje vrijeme ide dosta dobro, pa je pomalo apsurdno sve ono što se dešavalo proteklih dana. Odlazak na veliku smotru dosad nismo doživjeli, a kada smo se našli u dobroj prilici da razbijemo to prokletstvo, sami sebi zagorčavamo život.

Sigurno da bi selektor Sušić najradije volio da može jednako pružiti šansu i Hasagiću i Begoviću (protiv Bjelorusije je to i učinio) i da mu u isto vrijeme mogu igrati i Misimović, Ibričić, Zahirović i Štilić. Papetove odluke, istina, ponekad nisu jasne, ali one bar zasad donose rezultate i stoga svi, od igrača, novinara do navijača, trebaju biti uz njega, ali prije svega uz reprezentaciju.

Bar bi sad trebalo spustiti loptu na zemlju i ohladiti glave. Razmišljati o Luksemburgu, pa o Francuskoj. Uz malo sreće, ko zna, možda direktno izborimo plasman na EP. Ali, u reprezentaciji ne smije biti nesuglasica, niti pojedinci imaju pravo odlučivati. Cilj nije daleko, ali olako se možemo srušiti milimetar od njega.

Stoga, mir, mir, mir - niko nije kriv...