Osam pobjeda zaredom i nijedna ista: Šta Maresca radi bolje od Guardiole?

Svako poređenje Enza Maresce i Pepa Guardiole nosi očitu zamku. Šest prvenstvenih kola ne može nadjačati deceniju u kojoj je Guardiola izgradio moderni City i promijenio način na koji Engleska razumije pozicionu igru. Ipak, italijanski trener mogao bi popravljati neke slabosti posljednje verzije Guardiolinog Cityja.

Brojke su impresivne. Pobjedom od 3:0 na Anfieldu Maresca je postao tek četvrti trener koji je dobio prvih šest prvenstvenih utakmica na klupi jednog kluba u Premier ligi. City je postigao 16 golova, primio pet, a niz u svim takmičenjima popeo se na osam pobjeda.

Važnija od samog niza je njegova raznolikost. City je pobjeđivao kroz posjed, direktnim napadom, u utakmici s puno golova, ali i s igračem manje više od sat vremena na Old Traffordu. Maresca nije samo efikasno kopirao jedan plan, nego je naučio ekipu da se prebacuje između nekoliko verzija same sebe.

Važno je reći da Maresca nije autsajder koji ruši stari sistem. Vodio je Cityjevu omladinsku selekciju, a bio je i Guardiolin pomoćnik u sezoni tripleta. Osnovne ideje su iste: brojčana prednost u izgradnji napada, pet vertikalnih koridora u napadu, krila visoko i široko, te dovoljno igrača iza lopte da se kontrolišu tranzicije.

City i dalje gradi napad u formaciji 3-2, a u odbrani prelazi u 4-4-2. Razlika je u tome što Maresca do te strukture dolazi kroz više rotacija. Nunes može ući u sredinu s desnog beka, O'Reilly s lijevog beka može završiti kao ofanzivni vezni, a Gvardiol može biti dio odbrane od tri igrača ili se pojaviti u šesnaestercu.

City je ostao tim posjeda. Prije Anfielda imao je 63,1 posto posjeda lopte, a protiv Liverpoola 65 posto i 551 dodavanje, uključujući akciju od 41 pasa u kojoj su učestvovali svi igrači, a završio ju je Cherki. Ali posjed je kod Mareske oružje, a ne identitet koji mora vladati svakim minutom.

Prva velika razlika je hrabrost u napadu. Guardiolin zreli City najčešće je napadao s pet igrača, a pet ostavljao iza. Maresca je spreman gurnuti i šestog naprijed. Anderson tada ostaje sam kao defanzivni vezni, a Fernandez se priključuje napadu, pa formacija podsjeća na 3-1-5-1.

To donosi više igrača oko Haalanda i više šansi za druge lopte, ali i rizik. Liverpool je prije isključenja Gravenbercha upravo to koristio, jer je holandski vezni prodorima prolazio kroz prostor oko usamljenog Andersona. Guardiola bi na takvo upozorenje vjerovatno odgovorio dodatnom sigurnošću, a Maresca je spreman prihvatiti rizik.

Druga promjena tiče se krila. Pod Guardiolom su krilni igrači često morali prvo čuvati loptu i strukturu. Maresca je uputu pojednostavio: krila stoje visoko i široko da bi, kada lopta stigne, napadala. Doku i Semenyo sada dobijaju pravi duel jedan na jedan, jer bekovi i vezni svojim utrčavanjima prema unutra odvlače pažnju odbrane.

Anfield je to savršeno pokazao. O'Reilly, a kasnije Gvardiol, stalno su utrčavali u lijevi poluprostor i otvarali prostor Dokuu. Iz jedne takve akcije Haaland je zabio nakon odbijene lopte, a Gvardiol je kasnije asistirao Cherkiju.

City sada i češće centrira. Prije Anfielda bilježio je 5,2 uspješna centaršuta po utakmici, naspram 4,4 prošle sezone. To nije odustajanje od kombinatorne igre, nego priznanje da tim s Haalandom ne mora dobar centaršut smatrati taktičkim neuspjehom.

Haaland je jedan od najvećih dobitnika. Guardiola je kupio najrazornijeg napadača za prodore u dubinu, a onda je često igrao protiv protivnika koji su se branili tako duboko da dubine nije ni bilo. Maresca igra ranije i direktnije. Protiv Liverpoolovog presinga City je slao duge lopte prema Haalandu i krilima, a pobjednički gol na Old Traffordu pao je nakon običnog centaršuta Gvardiola, bez akcije od 20 pasova.

Treća razlika je ljudska i zove se Phil Foden. Pod Guardiolom je na kraju počeo samo sedam od posljednjih 26 utakmica, a u ljeto je ušao bez gola u 31 nastupu za klub i reprezentaciju. Maresca ga je kontaktirao prije službenog predstavljanja i javno rekao da mu je dužnost pomoći Fodenu da ponovo uživa u fudbalu, uz jasnu poruku da je njegovo mjesto u sredini.

Crveni karton na Old Traffordu nije bio najbolja reklama za taj odnos, ali je pokazao Mareskin instinkt. Nije se distancirao od igrača, nego je promijenio tim, sačuvao rezultat i ponovo ga nazvao dijelom jezgra kluba. Foden je prije suspenzije počeo tri od četiri prvenstvene utakmice i upisao dvije asistencije.

Najveće iznenađenje je City bez lopte. Nakon Fodenovog isključenja u 23. minuti derbija, Maresca je ekipu postavio u 4-4-1, s Haalandom kao jedinom opcijom naprijed. Na poluvremenu je umjesto Cherkija uveo Ndiayea, igrača koji može braniti desnu stranu i nositi loptu nakon oduzimanja. United je u 67 minuta s igračem više uputio samo tri udarca u okvir gola.

Guardiola je i s igračem manje najčešće tražio kontrolu kroz loptu. Maresca je prihvatio da City neće imati posjed i utakmicu izgradio oko teritorije, razmaka i jednog odlučujućeg napada. Takva sposobnost bit će zlata vrijedna u nokaut fazama i teškim gostovanjima.

Ni Anfield ne treba pogrešno čitati. Liverpool je u prvom poluvremenu presingom uznemirio City, a Maresca je to i priznao. Ipak, brzo je reagovao, a u 56. minuti uveo je Dokua upravo da napada umornu desnu stranu domaćih. Gravenberch je drugi žuti karton dobio pokušavajući zaustaviti belgijsko krilo, a Haaland je zabio samo dvije i po minute kasnije.

Maresca je i u tranziciji kadra dao jasnije uloge. Nakon odlaska Rodrija i Bernarda Silve, City je vezni red gradio oko Andersona i Fernandeza. Anderson ne mora kopirati Rodrija, Fernandez ne mora postati Bernardo, a Cherki ne mora diktirati svaku fazu. Manje slobode za sada znači bržu prilagodbu.

Guardiola ipak ima jače odgovore u nekim segmentima. Struktura s jednim defanzivnim veznim može biti ranjiva protiv snažnih veznih igrača, a direktna igra donosi više izgubljenih lopti i više prostora za kontre. Šest prvenstvenih utakmica nije dovoljno da se vidi kako će Maresca reagovati kada protivnici nauče njegove obrasce.

Suština je u tome što Maresca razdvaja principe od metoda. Princip je kontrola, ali metoda može biti 65 posto posjeda, duga lopta preko presinga, blok 4-4-1 ili akcija od 41 pasa. Guardiola je kontrolu tražio preciznošću, a Maresca je traži prilagodljivošću. To ga još ne čini boljim trenerom, ali ga čini pravim nasljednikom za ovaj City.