Sramota Beograda: Dok im se klub raspada na proste faktore njima je najbitniji ubica nevinih ljudi

Nova bruka se dešava u Beogradu. Na utakmici koja se igra na stadionu u Humskoj, gdje je Partizan dočekao Novi Pazar, ponovo se čuje skandiranje osuđenom ratnom zločincu Ratku Mladiću.

U jednom trenutku su navijači domaćeg tima, da bi provocirali goste, gdje igra veći broj Bošnjaka, počeli skandirati ime pampers generala.

Jasno se čulo skandiranje s tribina, ali neće Partizan biti kažnjen. To je u Srbiji sasvim normalno.

Da su nešto slično napravili navijači Novog Pazara, suspenzija tribina, novčana kazna, ma sve moguće kazne bi se našle. Ovako huligani skandiraju šta žele.

Dok im klub grca u dugovima i potpuno se raspada, njima je najvažniji monstrum.

Veličanje čovjeka pravosnažno osuđenog za najteže ratne zločine ne može biti folklor, navijačka dosjetka niti način da se stekne prednost u verbalnom obračunu s protivničkim tribinama.

Takve poruke vrijeđaju žrtve i njihove porodice, ali i svaku ideju da sport treba biti prostor rivalstva, a ne mržnje i poricanja zločina.

U uređenom društvu reakcija na ovakve povike morala bi biti jasna i nedvosmislena. Ne zbog bilo čijeg pritiska, već zbog elementarnog ljudskog dostojanstva.

Posebno je porazno kada se ime osuđenog ratnog zločinca koristi kao sredstvo provokacije prema ljudima koji na stadion dolaze zbog fudbala. Time se granica sportskog rivalstva svjesno pretvara u nešto mnogo mračnije.

Šutnja i relativizacija samo ostavljaju prostor da se isti obrasci ponavljaju. Odgovornost nije samo na pojedincima koji uzvikuju sramotne parole, već i na onima koji imaju obavezu da takvo ponašanje zaustave.

Dok god se veličanje ratnih zločinaca na stadionima pokušava predstaviti kao normalna pojava, sport u Srbiji će nositi teret sramote od koje se ne može pobjeći. To bi moralo biti ogavno cijelom svijetu.