Jednakost spolova očituje se i u sportu

Voliti klub i navijati za njega danas je sasvim normalna pojava u ženskom svijetu. Također, većina žena bi se, u stvari, najvjerovatnije složila da ima nečega veoma sumnjivog kod muškarca koji ne voli fudbal.

Uz dužno poštovanje poetskim dušama, kako navodi Barbara Ellen, kolumnistica engleskog Guardiana, "muškarac koji ne voli fudbal u današnje vrijeme može proći samo kao pomalo čudan, nimalo seksi i slabić. U stvari, kad je već kod toga, mogao bi i da prizna da ne voli cugu, seks i brzu vožnju i da napiše na čelu velikim slovima: "Ja sam očajno dosadan i ne zaslužujem da spavaš sa mnom."

Moderna djevojka ne želi pećinskog siledžiju pored sebe, ali ne želi ni plačiljivog uobraženka. E, tu se pojavljuje današnji rekonstruisani ljubitelj fudbala: običan, pristojan, obrazovan momak koji je, na sreću, u kontaktu sa svojim unutrašnjim huliganom.

Jedno je sigurno: Sukob između muškarca i žene oko sporta toliko se smanjio da je gotovo nestao. Danas mi je sasvim normalno da sa djevojkom sjedim i gledam Ligu prvaka, da zajedno psujemo i svađamo se jer navijamo za različite ekipe. Danas je sasvim normalno da, recimo, na utakmicama fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine na tribinama gledamo djevojaka gotovo koliko i muškaraca.

Nepovratno su prošla vremena kada su žene sjedile i čekale sapunice ili romantične komedije, rondajući svojoj jačoj polovini što je "okupirao" televizor gledajući utakmice.

Jednakost muškaraca i žena u sportu posljedica je procesa izjednačavanja spolova. Danas su žene zastupljene u gotovo svim sportovima, počevši od fudbala, košarke i rukometa, pa do onih tipično muških, kao recimo boksa.

I na tribinama i ispred malih ekrana situacija je ista. Muškarci se još moraju naviknuti da djevojke, vatrenije navijačice od njih samih, više nisu rijetka pojava, već normalna stvar.