Banjalučanka Danijela obožava tetovaže i košarku, ali u ljubavi još nema sreće

Međutim, ono što sigurno možemo reći jeste da ženski sport generalno ima više potencijala od muškog u Bosni i Hercegovini, odnosno da bar što se košarke tiče ženska je mnogo trofejnija od muške, ali nebriga svih onih koji generalno treba da je briga ostaje misterija zašto se tako ponašaju. Ovo nije tekst o političarima, nego o sjajnoj košarkašici Orlova iz Banja Luke Danijeli Popović, koja razbija onaj dobro poznati stereotip da pamet i ljepota ne mogu zajedno.

Za SportSport.ba govorila je ova sjajna košarkašica o svojim počecima, najdražim trenucima u karijeri, tetovažama koje krase njenu osobenost i još mnogo toga pročitajte u nastavku.

Odakle ljubav općenito prema sportu, kada je to sve počelo?

"Zanimljivo pitanje. Zaista nemam odgovora, samo se jednostavno desilo. Prije košarke sam trenirala latinoameričke plesove i išlo mi je zaista veoma dobro. Međutim poslije škole sam često znala ostati na terenu i jedan dan košarkaška lopta mi je samo završila u rukama. Prišla sam tada treneru i pitala ga da li bih i ja mogla početi trenirati košarku i kada. Bila sam baš uzbuđena, a i dosadna u svojoj namjeri da krenem da se družim sa narančastom loptom, jer bukvalno svaki dan sam ga pitala kada je trening dok na kraju nije pristao. Kada sam počela, jednostavno nisam stala i nije bilo načina da me se zaustavi. Pod temperaturom i mučninama sam znala dolaziti, ali sigurno ono što će mi biti upečatljivo je da sam imala potres mozga i da sam poslije dva dana bolnice, došla na trening, a kasnije na utakmicu. Uvijek sam govorila i danas dan stojim iza toga da je košarka moja prva i jedina ljubav".

Ko je glavni krivac što ste počeli igrati košarku?

"Na koje zaista nemam konkretan odgovor. Znam da svi govore roditelji, mama, tada i ostali, ali u mom slučaju zaista nije tako. Početak bavljenja košarkom mogu da pripišem sudbini, ali i mojoj želji, jer ja i narančasta lopta od kako smo se prvi put sreli u ljubavi smo do dan danas".

Najdraži momenti u dosadašnjoj karijeri?

"Košarka je zaista poseban sport, gdje doživiš bar mnogo više lijepih trenutaka nego onih ružnih. Ako bih morala da izdvojim najdraže momente u karijeri, onda su to kampovi na kojima sam bila, gdje sam upoznala mnogo novih prijatelja, ljude različitog karaktera i uvijek sam naučila nešto novo. Sa Orlovima sam osvojila Kup Republike Srpske, poziv na pripreme za reprezentaciju Bosne i Hercegovine, su neke stvari koje ja neću nikada zaboraviti. Ovo je sport zaista trenutka, pa tako dese se priče, da ih pamtim za čitav život."

Košarka Vam je očigledno velika ljubav, ali da li osim nje imate još neki hobi?

"Osim košarke koja zauzima veliki dio mog života, radim i studiram. Znam da sada sigurno ide pitanje kako se sve stiže, ali ako posložite prioritete u životu, i želite da uspijete - ništa nije teško. U slobodno vrijeme volim ići u prirodu biciklom, voziti rolere, gledati filmove, čitati knjige i slušati muziku. Svaki dan kada ustanem trudim se da naučim nešto novo, jer ako se zadovoljavamo sitnicama i ne napredujemo onda smo jednostavno potračili život".

Koju muziku slušate kada se opuštate u slobodno vrijeme ?

"Volim sve, ali sve zavisi od raspoloženja. Ono što ja preferiram su hip hop, rnb i house".

Jako uspješni ste pored svega i na polju obrazovanja?

"Studiram Pedagoški fakultet, odsjek razredna nastavna na Nezavisnom Univerzitetu u Banja Luci. Još pet ispita mi je ostalo do kraja i to poglavlje u životu je završeno. Obrazovanje mi je veoma važno i zaista mi je drago da sam i taj dio uspjela da završim".

Ženski sport, a pogotovo košarka su jako zapostavljeni u svakom pogledu? Vaše viđenje?

"Meni je iskreno žao što je ženska košarka bilo koji drugi sport u kojem sudjeluju žene toliko zapostavljen u našoj državi. Sva se pažnja posvećuje muškarcima i što je najgore tu se ne može ništa uraditi bar ja imam osjećaj svih ovih godina. Ove godine sjajne košarkašice RMU Banovića su jednostavno izdominirale ovu sezonu, ali su za razliku od drugih ženskih klubova imali zaista publiku kao šestog igrača tokom čitave sezone. Oni i mi smo imali zaista fantastičnu publiku tijekom čitave sezone i nadam se da će iduće godine još više klubova imati sjajnu podršku kao mi. Smatram da bih trebalo da se svi više posvete ženskom sportu, jer i mi djevojke se zalažemo, trudimo i dajemo i zadnju kap znoja tijekom čitave sezone, i naprotiv nismo ništa lošije od muškaraca".

Da pređemo na laganije teme. Zanimljiva sigurno stvar da imate jako mnogo tetovaža, odakle ljubav prema toj vrsti umjetnosti?

"Mislim da nemam mnogo iskreno, ali tek sam počela sa ovom vrstom umjetnosti. Smatram tetovaže umjetnošću i divim se tattoo majstorima, kako uspiju da naprave slobodno možemo reći umjetničko djelo na tijelu. Nadam se da ću biti u prilici da ih napravim još, a kasnije se nadam i takvom poslu da tetovaže neće biti prepreka. U našoj državi ima dosta ljudi koji negativno gledaju na tetovaže, dobacuju razne komentare ali ja se ne obazirem na to, jer zaista se nadam da će se to kroz par godina promijeniti".

Kada ste uradili prvu tetovažu, mnogi koji rade kažu da tetoviranje boli. Kakvo je vaše iskustvo?

"Prvu tetovažu sam uradila kada sam napunila 18 godina i zaista nije boljelo me ni sekunde. Mogu slobodno reći da sam skoro zaspala prilikom tetoviranja. Sve opet zavisi na kojem dijelu tijela radite tetovažu".

Zbog vaše ljepote, mnogi su vas proglasili jednom od najljepših košarkašica bh. terena. Da li ste zaljubljeni?

"Što da vam kažem hvala na komplimentima, ali ja se ne osjećam tako. Trudim se biti jednostavna i svoja i normalna jer to je jedini put ka uspjehu. Što se tiče ljubavi, tu još uvijek nemam sreće i slobodno mogu reći da nisam zaljubljena".

Jedno je sigurno, da je ovo tek početak jedne priče o sjajnoj prije svega osobi pa sportašici Danijeli Popović. Budućnost je svijetla i nemojte se čuditi za par godina ako ne u sportu, onda na drugom polju sigurno, čujete kako ova djevojka predstavlja Bosnu i Hercegovinu u najljepšem svjetlu.