Izjave godine u svijetu bh. sporta

Bila je ova godina puna suza radosnica, ali i žalosnica, a svaki veći sportski rezultat ili događaj nije mogao proći bez nekih zvučnih izjava.

U nastavku pogledajte sedam najzapamćenijih izjava u 2015. godini u izboru našeg portala.

„Uzeli su nam pobjedu iz ruku“

Rukometna reprezentacija u januaru ove godine nastpuila je na svom prvom Svjetskom prvenstvu. Nakon što su slavili protiv Irana, naši reprezentativci su upisali poraze od dva, odnosno tri razlike protiv Austrije i Makedonije, pa je pretposljednja utakmica grupne faze protiv Tunisa bila itekako značajna za naše momke.

Ipak, iako su izabranici Dragana Markovića imali pobjedu u svojim rukama, pet minuta prije kraja, pri rezultatu 24:22 za našu selekciju suci ovog susreta u samo 15 sekundi neosnovano su isključili dva naša reprezentativca, Senjamina Burića i Muhameda Toromanovića. Dejan Malinović briznuo je u plač poslije poraza (24:27), a vidno potresen bio je i Ivan Karačić. 

„Neću biti kriv ako ne odemo na Evropsko prvenstvo“

Safet Sušić ostat će upamćen kao jedini dosadašnji selektor koji je Bosnu i Hercegovinu uspio odvesti na jedno veliko takmičenje u najpopularnijem sportu na svijetu.

Ipak, ono što je Pape uradio u utakmicama Svjetskog prvenstva, a kasnije i u četiri utakmice kvalifikacija, nije zadovoljilo ničije apetite. Osvojio je tek dva boda u četiri utakmice, međutim bivši selektor naše reprezentacije po zna koji put svojim „biserom“ iznenadio je bosanskohercegovačku javnost.

„Moj dolazak u Werder je korak nazad u karijeri“

Ovom prepotentnom i bahatom izjavom reprezentativac Bosne i Hercegovine Izet Hajrović razljutio je sve navijače tima iz Bremena.

U Galatasarayu se nije zadržao ni četiri mjeseca, a ništa bolje nije prošao ni u Werderu, gdje je u 19 susreta uglavnom dobijao minute na kapaljku.

Trenutno „igra“ za Eibar, u čijem je dresu odigrao dva nastupa u Primeri, tačnije sveukupno šest minuta.

„Znao sam da će ući“

Kadetska reprezentacija Bosne i Hercegovine u košarci postala je prva bh. reprezentacija sa medaljom sa velikog takmičenja u olimpijskom sportu. Naši kadeti u finalu su savladali Litvaniju 85:83, međutim tamo se lako nisu mogli naći da nije Sanija Čampare.

Igrao se polufinalni susret sa Španijom, naši mladići nekoliko sekundi prije kraja bili su tri poena u minusu, a onda se ukazao hrabri Sani Čampara koji pogađa trojku i odvodi meč u produžetak.

„Znao sam da će ući“, bio je njegov komentar na jedan od najluđih momenata ove godine u bh. sportu.

„Ljiljan u srcu, a sada i na grudima“

Ekipa Darmstadta ovu sezonu igra u Bundesligi, a jedan od članova ovog kluba je i naš Mario Vrančić. Vrančić je prije ove imao debitantsku sezonu u Bundesligi, međutim nakon što je njegov Paderborn napustio elitni rang takmičenja, bh. internacionalac odlučio se na prelazak u novi klub.

Ono što je privuklo veliku pažnju jeste to da je grb Darmstadta ljiljan, jedan od simbola Bosne i Hercegovine, a nogometaš, koji je do sada upisao jedan nastup za naš državni tim, ovom izjavom oduševio je veliki broj navijača naše zemlje.

„Uradio sam ono što bi svaki normalan Bosanac i Hercegovac učinio“

Damir Beljo nakon posljednje odbrane titule evropskog WBO prvaka u profesionalnom boksu znajačno je povećao broj svojih navijača.

Naime, pored toga što je vrsni sportista i što je odbranio titulu sa dvije slomljene šake, Damir Beljo, inače etnički Hrvat, u Širokom Bijegu prekinuo je zvižduke na nacionalnu himnu Bosne i Hercegovine i udaranjem rukom od lijevu stranu grudi, sa bosanskohercegovačkom zastavom na leđima, pokazao je koliko mu je stalo do države u kojoj je rođen i koju svim srcem predstavlja.

„Hvala svim ljudima u Bosni i Hercegovini, ponosan sam na njih“

Amel Tuka „preko noći“ postao je jedan od heroja Bosne i Hercegovine. Nakon što je u Monte Carlu na mitingu Dijamantne lige pobio sve velikane ovog sporta, ali i ostvario rekord sezone, nastupi našeg srednjoprugaša počeli su se sve pomnije pratiti u našoj zemlji.

Na svom debitantskom Svjetskom prvenstvu u Pekingu osvojio je bronzu, prvu svjetsku medalju za Bosnu i Hercegovinu u olimpijskom sportu. Skromni Kakanjac u nekoliko navrata istakao je kako se njegov otac borio za ovu zemlju, pa je i trčanje neki njegov vid borbe za Bosnu i Hercegovinu, a veliki rezultat u izjavi nakon utrke posvetio je svojim Bosancima i Hercegovcima.