Borac šampion, ženski rukomet na dnu

Rukometašice Borca pobjedom u Živinicama (30:28) okončale su još jednu uspješnu sezonu. Odbranile su dvostruku krunu iz prošle godine i još jednom pokazale da su jedini klub u našoj državi vrijedan respekta. U ovom prvenstvu rukometašice Borca poražene su samo od Ljubuškog, dok su sa Željezničarom remizirale i ovaj podatak dovoljno govori o snazi "Osica", ali i o neradu u drugim bosanskohercegovačkim klubovima.

U susretu protiv Živinica uprava "Osica" prigodnim poklonom oprostila se od svoje ponajbolje igračice, Sabine Pehić, koja je tri godine bila udarna snaga ove ekipe. U sinoćnjoj pobjedi Banjolučanki najefikasnije su bile Kekić sa 6 i Pehić sa 5 pogodaka, dok je kod domaćih najbolja bila Mujagić sa 12 postignutih golova.

Katarina je u posljednjem 22. kolu bila ubjedljiva protiv Lokomotive (39:25). Lokomotiva nakon jedne godine u društvu najboljih ponovo se vraća u niži rang, gdje joj je objektivno i mjesto. Pored Lokomotive društvo najboljih napustile su i rukometašice Knežopoljke, koje su također samo jedno ljeto plesale u Premijer ligi.

Nastup u evropskim takmičenjima izborile su pored Borca (Kup EFH) još i Katarina kao finalist Kupa BiH (Kup pobjednika Kupova), Ljubuški kao drugoplasirana ekipa u prvenstvu (Kup EHF), te Ilidža i Zrinjski (Challenge Cup).

Sezona 2008/09 u najmanju ruku bila je očajna. Kvalitet ženskog rukometa u našoj državi je iz godine u godinu sve lošiji i ukoliko se ne dese neke radikalne promjene sve su prilike da za koju godinu ženska rukometna Premijer liga neće ni postojati. Sistem takmičenja sa 12  klubova dvokružno je nezanimljiv, razlika u kvaliteti između onih klubova koji ispadaju (Lokomotiva, Knežopoljka) i Jedinstva koje je samo stepenicu iznad zone ispadanja je ogromna. Mnogi klubovi jako su bili nezadovoljni suđenjem, a neki su čak i napuštali parket prije završetka meča (Željezničar, Zrinjski), a susret posljednjeg kola između Knežopoljke i Zrinjskog nije ni odigran iz još nepoznatih razloga.

Prosjek gledaoca na utakmicama Premijer lige u ovoj sezoni kretao se oko 100 i to dovoljno govori o kvaliteti takmičenja. Državna reprezentacija ne postoji, dok je juniorska na kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo u Mađarskoj, održanim u našem glavnom gradu, u grupi sa Srbijom, Crnom Gorom i Islandom u najmanju ruku posramljena, iako su čelnici rukometnog saveza obezbjedili, kao nikad do sada, sve uslove za pripreme mladih rukometašica.

Omladinski pogoni u ženskim rukometnim klubovima gotovo i ne postoje. Djevojke koje sutra trebaju biti glavna snaga ženskog rukometa u našoj državi godišnje odigraju najviše 10 utakmica, što je bolan podatak.

Sve u svemu sezona za zaborav, i ukoliko se doista nešto ne uradi, ženski rukomet u našoj državi mogao bi "umrijeti".