10 veličanstvenih koji su u Premiership stigli iz Francuske

Fabian Barthez

Golman koji je i u Francuskoj i u Engleskoj osvojio skoro sve što se može osvojiti, te koji je svoju sjajnu karijeru krunisao i titulom prvaka Evrope, jedno je od imena koje ljubitelji fudbala teško da mogu zaboraviti. Ekscentrični Fabian Barthez je na Otok stigao voljom najvećeg fudbalskog stručnjaka Alexa Fergusona, a trebao je zamijeniti velikog Petera Schmeichela. Ubrzo je nevjerovatnim odbranama osvojio sve navijače, a njegova ludost i želja za učešćem u igri i driblanjem, koštala je zdravlja mnoge od njih. Za United je skupio 92 nastupa, te se nakon toga vratio u Marseille.

Marcel Desailly

Ubrzo nakon što je pomogao reprezentaciji Francuske da osvoji Svjetsko prvenstvo 1998. godine, Marcel Desailly potpisuje za londonski Chelsea, gdje se potvrđuje kao vrhunski stoper. Osvojio je skoro sve što jedan fudbaler u karijeri može osvojiti, a važno je napomenuti da je uz njega stasao jedan, tada mladi i neiskusni stoper, budući kapiten Plavaca John Terry.

William Gallas

Čovjek koji je proveo 12 godina igrajući u Premier ligi, a tamo je promijenio tri kluba. Počeo je sa Chelseajem, a nakon toga je nastupio i za Arsenal, te na koncu Tottenham. Bio je jedan od glavnih igrača tokom Mourinhovog pohoda na titulu prvaka Engleske, a 2006. godine je prešao u Arsenal.

Patrice Evra

Fenomenalni bek koji je u Manchester Unitedu čak nosio i kapitensku traku. Zaigravši finale Lige prvaka sa Monacom, Evra je privukao veliku pažnju bogatih klubova, te već u januaru 2006. godine prelazi u United. Zanimljivo je to što ga je na debiju Alex Ferguson već poslije prvog poluvremena izveo iz igre. Ipak, užasan debitant je prerastao u jednog od glavnih igrača tima sa Old Trafforda. Klub je napustio 2014. godine potpisavši za Juventus.

David Ginola

Kada je stigao u Newcastle na ljeto 1995. godine, David Ginola se toliko dobro uklopio u tim Kevina Keegana da je pomogao timu čak i da se bori za titulu, koja im je za dlaku promakla. Među Svrakama se zadržao dvije sezone, da bi potom prešao u Tottenham.

Claude Makelele

Teško da je ijedan igrač bio važan za Chelsea više od Claudea Makelelea tokom pohoda na premierligaške titule 2005. i 2006. godine. Za tim sa Stamford Bridgea je nastupio 217 puta, a ono po čemu se dodatno pamti je činjenica da su igrajući uz njega stasali velikani poput Franka Lamparda i Joea Colea.

Patrick Vieira

Samo rijetki strani igrači su mogli steći status na Otoku kakav je stekao Patrick Vieira. On je 1996. godine stigao u Arsenal, a pod Arsene Wengerom je dostigao puni potencijal. Bio je kapiten legendarne generacije Topnika u sezoni 2003/2004, a tek nakon devet godina je otišao u Juventus tražeći novi izazov.

Robert Pires

Još jedna zvijezda Arsenala koja je ostavila ogroman trag tokom više nego uspješnih šest godina nastupanja u crvenom dresu. Stigao je 2000. godine kao zamjena za Marca Overmarsa, a koliko je bio uspješan dovoljno govore i priznanja za igrača godine na Otoku. Svoj posljednji meč ja Arsenal je odigrao 2006. godine, i to je bilo veliko finale Lige prvaka.

Eric Cantona

Sir Alex Ferguson nikada nije volio napadačima davati kapitensku traku, a kada su ga pitali kako to onda da je Eric Cantona dugo vremena bio kapiten, kratko je dogovorio da je "on nešto drugo". To najbolje govori o legendarnoj sedmici Manchester Uniteda. 1990. godine je iz Francuske stigao u Leeds, a iste godine se pridružuje Crvenim đavolima. Zabio je ključne golove za titule u sezonama 92/93, 93/94, 95/96, a vjerovatno bi isto bilo i u sezoni 1994/95 da nije bio suspendovan nakon čuvenog kung-fu udaranja navijača.

Thierry Henry

Uz Cantonu, engleska Premier liga ne bi bila to što jeste da nije u njoj igrala veličina kakva je Thierry Henry. Tokom svojih 228 nastupa za Topnike, Henry je izgradio reputaciju jednog od najboljih napadača koji su ikada igrali na engleskim terenima. Osvajao je Zlatnu kopačku, bio je najbolji napadač, strijelac najljepših golova... Navijači Arsenala koji osporavaju Arsene Wengera trebali bi znati da je i u slučaju Henryja isključivo on zaslužan što je klub dobio takvu legendu. Pronašao ga je u Juventusu, shvatio da igrač s takvim predispozicijama može biti fantastičan napadač, te ga upravo u Arsenalu preorijentisao iz krilnog ofanzivca u jednog od najvećih strijelaca ikad. 2007. godine je prešao u Barcelonu, a 2012. godine se kao posuđen igrač vratio da pokaže još malo magije u svom najdražem dresu.