Nakon putovanja, spavanja, početne fascinacije i rekuperacije, stiglo je vrijeme je da počnemo raditi ono zbog čega smo i stigli u Soči.
Natovarili smo po 15 kilograma opreme na leđa i krenuli ka olimpijskim borilištima. Sada nam je jasno i zašto je naš smještaj bio jeftiniji od većine ostalih. Olimpijada se u stvari ne održava u Sočiju gdje smo mi smješteni, već u regionu Soči, a on se sastoji od niza gradova. Tako su Olimpijskom parku mnogo bliže Macesta, Hosta, a pogotovo Adler u kojem je i raskršće za Olimpijski park i ski centar. Nema veze, utoliko bolje za nas, jer imamo priliku vidjeti “Putinovu bebu” iz svih uglova i snimiti daleko opširnije reportaže.
Nakon svih sportskih putovanja koja smo do sada obavili, naučili smo jednu vrlo značajnu stvar. Za uspješnog sportskog novinara, količina unešenih kalorija mora biti jednaka umnošku kilograma opreme u rukama i vremenu provedenom na terenu. A te cijena tih kalorija direktno je proporcionalna kvaliteti istih, što u okvirima našeg budžeta neminovno znači redovne posjete McDonaldsu gdje kalorije pronalazimo po najnižoj cijenu. Kvalitet? Koga danas uopšte interesuje kvalitet?
Ipak, prije nego što posjetimo klovna, uvijek ću rado probati i ono što je na bussiness meniju bjelosvjetskih press centara. U Sočiju, za razliku od recimo Slovenije i Eurobasketa gdje je hrana za novinare bila besplatna, obilna i relativno ukusna ili domaćih bh. terena gdje ista ne postoji pa samim tim ništa i ne košta, hrana u medijskim prostorima se plaća. Istina, cijene su standardizirane, ali je zato kvalitet čisto iznenađenje.
Beef Stroganoff - 20,00 KM
Tako recimo obrok koji u press centru ponosno nosi naziv “Beef Stroganoff” košta 380 rublji što je oko 16,5 KM. Za rižu kao prilog morate izdvojiti dodatnih 80, a za cheese&ham sendvič još 200 rublji. Gazirani sokovi koštaju po 80 rublji, dok u običnom marketu isti košta 40 rublji. Sve u svemu, užina za mene i Debu (nedajte se zavarati, momak ne jede puno, samo su mu teške kosti) iznosi 820 rublji ili 35 KM i po našoj ranije spomenutoj jednačini daje nam goriva za oko 3-4 sata. Pošteno.
No filming on any devices!
Prva noć u Sočiju i odmah hokej! Češka je udarila na Švedsku, a moj kolega treperi od uzbuđenja jer će imati priliku da pred kamerom razgovara sa Jagrom, Nedvedom, Alfredssonom, Zettebergom i ostalim NHL zvijezdama. Švedi su počeli jako, odmah 4:0. Česi uzvraćaju, ali nedovoljno, Skandinavci slave 4:2. A onda šok!
Ulaz u miks zonu dozvoljen je za akreditovane novinare, ali za one koji nisu kupili TV prava snimanje sportista je strogo zabranjeno. Kasnije ćemo saznati da je snimanje većine stvari na Olimpijadi strogo zabranjeno. Među 30 kilograma opreme sada nam je jedini koristan ostao iPod-mini koji svira dok napuštamo Boljšoj centar neobavljena posla, pognutih glava i još pognutijih leđa. Veliko razočarenje… za nas, za čitaoce.
Nešto iza ponoći vrijeme je da napustimo Olimpijski park. Deba i ja, te još više od 25.000 zadovoljnih gledalaca, samo sa utakmice hokeja njih 11.000, krećemo prema željezničkoj stanici. Ogromnu gužvu Rusi rješavaju tijelima i megafonima. Masa je rasparčana u manje grupe, a vozovi kreću svakih deset minuta. Za nas to znači oko 15 minuta čekanja i dijeljenje jedne stolice u vozu. Pošteno.
McDonalds, u granap po četkicu za zube. pa kući. U našu bazu ušuškanu zidnim ćilimima stižemo nešto iza tri sata ujutro. Deba neće da piše dnevnik, neću ni ja. Može i za ujutro.
Promo
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
Popularno
Sudi utakmicu između Čelika i Sarajeva